Sergej Pavlovič Tolstov (Sankt Petersburg, 1907 - Moskva, 1976) bio je rusko-sovjetski arheolog i etnograf. Istakao je se na područima arheologije, povijesti primitivnih naroda, te antičke i srednjovjekovne historije naroda srednje Azije, istražujusti oblasti religije, društvenog sistema i probleme etnogeneze.[2]

Sergej Pavlovič Tolstov
Сергей Павлович Толстов

Tolstov za vrijeme putovanja u Horezmu u 1950-im
Tolstov za vrijeme putovanja u Horezmu u 1950-im

Informacije
Rođenje 7. februar 1907.[α 1]
Sankt Peterburg
 Rusko Carstvo[1]
Smrt 28. decembar 1976.[1]
Moskva
 Sovjetski Savez[1]

Život uredi

Rođen u Sankt Peterburgu 1907. godine kao sin kozačkog oficira, Pavla Sergejeviča Tolstova[3]. Tolstovi su imali dugu porodičnu povijest u ruskoj armiji[3] te je Sergej dobio prvo obrazovanje u vojnim školama[3].

Od 1923. studirao je na Moskovskom državnom univerzitetu, gdje je diplomirao na etnološkom fakultetu 1930. godine [2]. Pohađao je istovremeno dva fakulteta: fizičko-matematički te historijsko-etnološki.

Između 1929. i 1936. bio je istraživač u Muzeju naroda Sovjetskog Saveza. Studentsku praksu je 1935. obavio u Povolžju i u oazi Horezm među Turkmenima[3]. Godine 1937 vodio je arheološku i etnografsku ekspediciju s malom ekipom u Horezmu za Moskovski univerzitet,[2][3] za koji pothvat je bio pokretač i prvi urednik. Ekspedicijom će otkriti i pokrenuti istraživanje brojnih arheoloških spomenika Horezma, na primjer Toprak-kale[3], što će uroditi njegovim kasnije čuvenim djelom Drevni Khwarezm. Tih godina je predložio klasifikaciju i datiranje arheoloških kultura, pokrivajući razdoblje od neolitika do srednjeg vijeka.[3]

U to vrijeme (1939) je držao novostvorenu katedru etnologije predavajući kurs Historija naroda srednje Azije. Godine 1942. je postigao doktorat historijskih nauka[2] s temom disertacije Drevni Horezm.[2] Iste godine je imenovan za direktora Instituta za etnografiju Akademije znanosti SSSR-a[2], čime je postao najviše rangirani etnograf Sovjetskog Saveza. Sljedeće godine je imenovan za dekana Historijskog fakulteta.[2]

Aktivno je sudjelovao je u Drugom Svjetskom Ratu[2] i za to je nagrađen državnom medaljom nakon rata. Zatim su slijedile brojna državna i akademska priznanja i nagrade.

Godine 1953. je postao dopisni član Akademije nauka Sovjetskog Saveza u odsjeku za historijske nauke; [α 2]

Nastavio je ekspedicije u Horezmu, uz pomoć stručnjaka za religiju drevnog Horezma, Jurja Rapoporta.[3]

U posljednjem desetljeću života je izgubio radnu sposobnost zbog niza moždanih udara. Umro je u Mosvki za vrijeme Brežnjeva (1976). Pokopan je na groblju Kuncevo. Ostavio je preko tristo akademskih radova.[3]

Akademski put uredi

  • 1929-1936: istraživač za Muzej naroda Sovjetskog Saveza;
  • 1939-1951: katedra kao profesor etnologije;
  • 1942: doktorat;
  • 1942-1966: direktor Instituta za etnografiju Akademije znanosti SSSR-a;
  • 1943-1945: dekan Historijskog fakulteta;
  • 1950: počasni radnik znanosti i tehnologije Uzbekistanske SSR;
  • 1951: počasni djelatnik znanosti i tehnologije Tadžikistanske SSR;
  • 1953: dopisni član Akademije nauka Sovjetskog Saveza u odsjeku za historijske nauke;
  • 1956: dopisni član Njemačke akademije znanosti;
  • 1957: zaslužni znanstvenik Kara-Kalpak ASSR;
  • 1969: vanjski član Njemačke akademije znanosti;

Djelo uredi

  • Drevna kultura Uzbekistana (1943)
  • Tragovima drevne horezmske civilizacije (1948)
  • Drevni Horezm. Iskustvo historijskih i arheoloških istraživanja (1948)

Nagrade i priznanja uredi

  • 1944 – Medalja «Za obranu Moskve»[2]
  • 1945 – Medalja «Za pobjedu nad Njemačkom u Velikom domovinskom ratu 1941-1945.»[2]
  • 1945 – Orden Crvene zastave rada[2]
  • 1946 – Medalja «Za hrabar rad u Velikom domovinskom ratu 1941-1945.»[2]
  • 1949 – Državna nagrada Sovjetskog Saveza za dugogodišnja istraživanja i za djelo Drevni Khorezm[2]
  • 1957 – Orden Crvene zastave rada[2]
  • 1975 – Ordenom prijateljstva naroda[2]

Spoljašne veze uredi

Bilješke uredi

  1. 25. januar 1907. jdn.[1]
  2. Tolstov postaje dopisni član Akademije nauka Sovjetskog Saveza od 23. oktobra 1953. u odsjeku za historijske nauke (historija SSSR-a, arheologija, orijentalistika, etnografija).[1]

Izvori uredi

Bibliografija uredi