Ser

(Preusmjereno sa stranice Seres (Grčka))

Seres ili Ser (grčki: Σέρρες, bugarski: Сяр, makedonski: Сер, srpski: Сер, turski: Serez ) je grad u Periferiji Središnja Makedonija na sjeveroistoku Grčke.

Seres
Σέρρες
Seres
Osnovni podaci
Država  Grčka
Periferija Središnja Makedonija
Prefektura Seres
Stanovništvo 56, 145 (2001.[1])
Površina 252.973 km²
Visina 50 m
Koordinate 41°5′N 23°33′E / 41.083°N 23.550°E / 41.083; 23.550
Poštanski broj 621 xx
Pozivni broj 23210
Registarska oznaka ΕΡ
Gradonačelnik Ioannis Vlachos
Službena stranica www.serres.gr
Karta
Seres na mapi Grčke
Seres
Seres

Položaj grada na karti Grčke

Grad je smješten u plodnoj ravnici korita rijeke Strume koja je udaljena oko 24 km. Od grada Soluna, prijestolnice Egejske Makedonije udaljen je 69 km u pravcu jugozapada. Planinski lanac Rodopi uzdiže se sjeverno i istočno od grada. Seres je grad od 56 145 stanovnika i sjedište je istoimene prefekture Seres.

Historija uredi

Grčki historičar Herodot prvi je naveo naselje pod imenom Siris (Σίρις) u 6. vijeku pne. Zatim je drugi grčki historičar Teopomp pisao o gradu Sirra (Σίρρα). Ovo naselje rimski historičar Tit Livije navodi kao Sirae - pišući o njemu u množini. Od tada se množina upotrebljava u pisanju imena grada - Serrae (Σέρραι).

Seres je za Bizanta izrastao u značajnu utvrdu koja je trebala štititi sjevernu granicu carstva prema Bugarima, naročito strategijski prolaz klisuru Rupel. No i pored jake tvrđave grad je pao u Bugarske ruke u 10. vijeku. Kod grada se je 1196 godine zbila Bitka kod Seresa 1196 u kojoj su bizantske snage poražene od strane bugarskog cara Ivana Asena I. Devet godina kasnije, - 1205. godine, bugarski car Kalojan u Bitci kod Seresa pobijedio je vojsku Latinskog carstva i potom uključio grad u Drugo Bugarsko carstvo.

1256. godine grad je pao pod vlast Nikejskog Carstva, a 1345 godine podpao je pod vlast Srpskog Carstva i postao glavni grad kralja Cara Dušana. Dušan je bio toliko opijen uspješnom opsadom i osvajanjem tog trećeg grada u to vrijeme u cijelom Bizantu, da se je dao okruniti za cara svih Grka i Srba. U Seresu je donešen i Dušanov zakonik. Nakon njegove smrti njegovo kraljevstvo raspalo se u manje dijelove. Od 1365 godine u Seresu se na vlasti ustaljuje despot Jovan Uglješa. Nakon 1371 i Maričke bitke, Bizant je vratio Seres pod svoju vlast. Ali to nije dugo trajalo, već 1383 godine grad su zauzele otomanske snage.

Seres je postao sjedište sandžaka u vilajetu Rumelija između 1383-1826, zatim je uključen u Vilajet Selanik, od 1826 do 1912 godine. Pri kraju 18. vijeka Seres i njegova okolica bili su poznati po proizvodnji pamuka, tad se iz Seresa odvozilo 50,000 bala pamuka godišnje u Njemačku, Francusku, Veneciju i Livorno.[2].

Seres je 1903 godine bio jedan od centara neuspješnog Ilindenskog ustanka, slavenskog stanovništva protiv otomanske vlasti.

Za Prvog balkanskog rata 6. novembra 1912 grad je zauzela Bugarska vojska pod komandom generala Georgi Todorova, svega tri dana prije nego što su Grci zauzeli Solun. Bugari su izbačeni iz Seresa 11. juna 1913 za Drugog balkanskog rata kad su grad zauzele grčke snage.

Grad je kompletno obnovljen nakon što su ga Bugari spalili prilikom svog povlačenja. Seres su Bugari ponovno zauzimali i njime kratko vladali tijekom obadva svjetska rata. Nakon svršetka Drugog svjetskog rata grad je dobio značajna vladina i strana sredstva za obnovu.

 
Zgrada Prrefekture Seres

Privreda uredi

Ravnica grada Seresa je jedan od najrazvijenijih poljoprivrednih dijelova Grčke. U Seresu se uzgaja; duhan i žitarice, a dobro je razvijeno i stočarstvo. Industrija grada vezana je uz poljoprivredu, tako da je uglavnom prehrambena, uz nešto tekstilne.

Znamenitosti uredi

Gradom Seres dominira brdo sa utvrdom Kula.

Rast stanovništva Seresa posljednjih decenija uredi

Godina Stanovništvo Promjene
1981 46,317 -
1991 49,830 +3,513 (+7.58%)
2001 56,145 +6,315 (+12.67%)

Gradovi prijatelji uredi

Izvori uredi

  1. Δείτε τη Διοικητική Διαίρεση. Grčko ministarstvo unutrašnjih poslova (pristupljeno 9. 09. 2009.) (el)
  2. Vakalopoulos, Constantinos A.: Ιστορία του Βορείου Ελληνισμού -Μακεδονία, Εκδοτικός Οίκος Αδελφών Κυριακίδη, 1996., str. 130, ISBN: 960343017Χ (el)]]

Vanjske poveznice uredi