Selimija džamija u Knežini

Selimija džamija u Knežini (Sultan Selima džamija) se nalazi u naselju Knežina, opština Sokolac, Bosna i Hercegovina. Na sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj 04. do 10. maja 2004. godine, džamija je proglašena za nacionalni spomenik BiH. Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), Ljiljana Ševo i Tina Wik.[1]

Sultan Selima džamija

Historija uredi

Proučavajući monumentalnu islamsku umjetnost 16. vijeka u bivšoj Jugoslaviji, Andrej Andrejević je ustanovio da se tip jednoprostorne potkupolne džamije, stvoren još u Bejliškom periodu (12.-14. vijek), s obzirom na broj sagrađenih objekata ovog tipa, može da smatra standardnim i uobičajnim rješenjem za jednoprostorne potkupolne džamije na tlu Jugoslavije. Na tlu Bosne i Hercegovine Andrejević navodi 8 džamija ovog tipa, među kojima je i džamija Sultana Selima II u Knežini kod Sokoca.[2]

Sve ove džamije nose osobine osmanlijske arhitekture, koja je najmlađi izdanak islamske arhitekture, ali su prostorno znatno manje od monumentalnih džamija u Istanbulu, Jedrenu i drugim centrima osmanskog carstva. To što su ove građevine po svojim dimenzijama manje od onih u Istanbulu ne umanjuje njihovu vrijednost, već je to znak materijalnih mogućnosti sredine u kojoj su nastale. U vrijeme kada su Osmanlije zauzeli Bosnu oni su već imali izgrađen stil džamija koje su podizali u novoosvojenim krajevima. To su bile džamije tzv. brusanske škole koja se razvijala pod uticajem Seseldžučke džamije i vizantijske potkupolne građevine.[2] Kod svih džamija ovog tipa osnovnu karakteristiku predstavlja potpuna jasnoća i stroga pravilnost arhitektonskog rješenja, kao i skladan proporcijski odnos pojedinih elemenata. Spoljna kontura ovu geometrijsku jasnoću ističe kontrastima masivnog kubusa molitvenog prostora, poluloptaste kupole i kopljaste munare.

Džamija je srušena u ljeto 1992. god. Nakon prvih aktivnosti u aprilu 2004. godine, pronađeni su svi uklonjeni fragmenti srušene džamije, pa je u potpunosti obnovljena od istog materijala i svečano otvorena 4. septembra 2011. godine.

Opis uredi

Selimija džamija građena je u doba Selima II (1566.-1574.) ili za vladavine Selima I (1512.-1520.). Unutrašnji zatvoreni prostor ima kvadratnu osnovu dimenzija oko 8.25 x 8.25 m, a spoljne dimenzije bez trijema su 10.30 x 10.30 m. Centralni prostor je presvođen kupolom sa tjemenom na visini od 16 m od kote poda džamije. Velika kupola prečnika 8,20 m oslanja se na osmougaoni tambur. Prelaz iz kvadratne osnove centralnog dijela u osmougaoni tambur je ostvaren preko trompi u uglovima zidova.

Munara se nalazi uz desni, spoljni zid džamije. Visina kamene munare do šerefe iznosi 20 m i svojom visinom predstavljala jednu od viših munara u Bosni i Hercegovini. Zidana je klesanim kamenom. Osnova munare je kvadratna, cca 2.05 m, koja kasnije prelazi u poligonalnu. U munaru se ulazi iz desnog ugla molitvenog prostora sa galerije visine dva metra, što je jedinstven izuzetak kod džamija, i malim polukružnim stepenicama se penjalo do vrha. Dekorativna kamena plastika, koja se nalazi ispod šerefe, je u obliku stalaktita, tako da čitavom objektu daje jedan poseban umjetnički izraz.[3]

Literatura uredi

  • Alija Bejtić, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, III-IV, 1952-53., Veselin Masleša,
  • Ibrahim Krzović, Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918., Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1987.
  • Andrejević, Andrej (1984). ISLAMSKA MONUMENTALNA UMETNOST XVI VEKA U JUGOSLAVIJI Kupolne dzamije. Beograd: Filozofski fakultet u Beogradu, Institut za istoriju umetnosti. 

Reference uredi

  1. „Džamija u Knežini”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 7. 2020. 
  2. 2,0 2,1 „Evangelia Hadzitryfonos: Andrej Anđrejević, Islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji (Kupolne džamije)”. Balkan Studije. Pristupljeno 13. 9. 2020. 
  3. „Alija Bejtić: Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini”. Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1973. Pristupljeno 13. 9. 2016.