Wikipedija

Seldžuk

Seldžuk[α 1] (11. vijek), oguski turski vojskovođa i utemeljitelj Seldžučke dinastije.

Seldžuk
Rođenjeoko 900.[1]
Euroazijska stepa (?)
Smrt1007/1009.
Džand (Transoksijana)
VjeroispovijestSunitski islam
DjecaMikail
Arslan Israil
Musa
Yunus
Yusuf
RoditeljiDukak

Život uredi

Seldžuk je rođen oko 900.[3] u porodici koja je pripadala klanu Kınık Oguza[4][α 2], otac mu je se zvao Dukak ili Tukak a po drugim izvorima Lokman i bio je vrlo istaknuta ličnost pri oguskom yabgu[6], dok nema pouzdanih podataka o Seldžukovim precima prije oca. Prema nekim izvorim je mladi Seldžuk započeo svoju karijeru kao časnik u hazarskoj vojsci.[7]

Dukak je umro kada je Seldžuk imao sedamnaest ili osamnaest godina[8], vjerovatno 924. godine[9]. Uspon mladog Seldžuka na dvoru je izazvao ljubomoru i napetost, bilo glasina da je se spremao puč koji bi ga likvidirao, a istovremeno su nedostatkom prostora i pašnjaka Kipčaci vršili pritisak nad Oguzima te su Karahanidi postepeno jačali i postali velika sila. To su bili vjerojatno glavni razlozi zbog kojih je Seldžuk napustio yabgu, odnosno visoko savjetništvo kagana oguske federacije, i odselio iz Jankenta[α 3].[10]

Seldžuk je najvjerojatnije stigao oko 961.[11][α 4] u Džand uz svojih stô konjanika i s velikom pratnjom ljudi i njihove stoke, što je činilo zajednicu od nekih petstô nomada[16]. Tu je odlučio preći u islam[17], većinsku vjeru u gradu, i usmjerio svoju malu zajednicu da prihvati istu vjeru kako bi ju spasio od pogranične izoliranosti. Nešto kasnije je stupio u vezu sa upravom grada Zendeka i Buhare u Horezmu i zatražio učenjake koji će ih podučavati Kuranu,[18] što bilježi prvo prelaženje turkijskih naroda u islam.

Nakon toga, Seldžuk je se udaljio od nemuslimanskih turskih plemena i protjerao službenike koje je oguski Yabgu poslao u Džand da skupe godišnji porez, rekavši im da «Muslimani ne plaćaju danak nevjernicima»[19] i tako pridruživši se velikoj kampanji džihada protiv njih[20][α 5]. U jednom od tih ekspedicija je vjerovatno stradao njegov sin Mikail. No Seldžukovi pohodi su porazili Turkijce te osvojili gradove Beljak i Beruket, i taj nagli uspjeh je privukao gomile oko njega, povećao njegov ugled i predao mu vlast grada Džanda, od tada prijestolnica Seldžučke kneževine.[21]

Sklopio odlične odosne sa susjednim silama Samanida i Karahanida u Transoksijani.[22][23] Međutim, Samanidi su zatražili pomoć od Seldžuka protiv Karahanida, koji su okupirali samanidske zemlje i to je dovelo do nove kampanje kojom su Samanidi ponovo posvojili izgubljene zemlje uz pomoć snaga Seldžuka i njegovog sina Arslana.[24][25] U zamjenu su Samanidi dali Seldžuku grad Nur[26], blizu Buhare. To je razlog zbog čega je jedna grupa Oguza odselila u Nur negdje između 985. i 992.[27] a Samanidi su 1004. konačno porazili Karahanide uz pomoć Seldžuka.[28]

Seldžuk je umro u Džandu[29] oko 1007. u svojoj stotoj (ili stosedmoj) godini.[30][31] Neki autori tvrde da je nestao nešto kasnije, oko 1009. ili 1010.[32] Ne zna se koliko je imao sinova, neki izvori kažu tri, četiri ili pet. Najvjerojatnije je imao Mikaila, Musu i Yunusa.[33] Znamo da je sultan Alp-Arslan otputovao u Džand 1066. godine i posjetio grob svog djeda.[34]

Poslije Seldžukove smrti njegov sin Arslan je preuzeo upravu uz pomoć braće Jusufa i Muse, vraćajući se starim oguskim tradicijama i učvršćujući vlast nad Buharom i Samarkandom[35]. U međuvremenu, Mikailovi mladi sinovi Togrul i Čağri zauzeli su svoje mjesto u administraciji kao «begovi». Iako je Arslan bio glava porodice, ostali Seldžukovi sinovi i unuci su vladali turkomanskim begovima i drugim silama koje su im bile povezane po principu turkijskih konfederacija.[36][37]

Ime uredi

Lično ime Seldžuk se prvi put pojavljuje kao «Selcük» u Knjizi starca Korkuta i u ranijem Sažetku turkijskih jezika (oko 1074.) Mahmuda al-Kašgarija. Još uvijek nije jasno što znači ali postoji nekoliko akademskih hipoteza.

U današnjoj Turskoj ime čuvenog vojskovođe (Selçuk) je vrlo popularno muško ime a postoji i prezime Selçuk, mada pritom valja spomenuti anagrafske promjene koje je 1934. uvela rana Republika Turska (Zakon o prezimenu).

Povezano uredi

Spoljašne veze uredi

Bilješke uredi

  1. ↑ tur. Selçuk bey, perz. سلجوق ﺑﯿﮓ Saljūq, turkm. Seljuk beg Dukag, azer. Səlcuq bəy, tatar. Сәлҗук. U historijskim tekstovima mogu se susresti i oblici Seljuk, Seljuq, Seldjuk, Seldjuq. U arapskim i perzijskim izvorima nalazimo oblike سلجوك ,سلجك ,سلچوق ,سلجوق ,سلجق[2].
  2. ↑ Neki spominju klan Kabaka.[5]
  3. ↑ Jankent ili Yani-Kand : 45°36′44″N 61°55′16″E / 45.61222°N 61.92111°E / 45.61222; 61.92111. Jankent je bio zimska prijestolnica yabgua.
  4. ↑ Datum Seldžukovog dolaska u Džand nije potpuno jasan. Navode se također datumi 925-940[12], 955[13] i 985-986.[14][15]
  5. ↑ Seldžukovi Oguzi su od ovog datuma postali poznati kao Selâcika, Seljukiyyan i Turkmeni.

Izvori uredi

  1. ↑ Özaydın: str. 364-265
  2. ↑ Özaydın: str. 364-265
  3. ↑ Özaydın: str. 364-265
  4. ↑ Özaydın: str. 364-265
  5. ↑ Defrémery 1848: str. 421
  6. ↑ Özaydın: str. 364-265
  7. ↑ Rice 1961: str. 18-19
  8. ↑ Özaydın: str. 364-265
  9. ↑ Turan 2018: str. 27
  10. ↑ Özaydın: str. 364-265
  11. ↑ Özaydın: str. 364-265
  12. ↑ Özaydın: str. 364-265
  13. ↑ Özaydın: str. 364-265
  14. ↑ Defrémery 1848: str. 421
  15. ↑ Özaydın: str. 364-265
  16. ↑ Turan 2018: str. 31
  17. ↑ Bartold & 1928¹: str. 257
  18. ↑ Özaydın: str. 364-265
  19. ↑ Turan 2018: str. 32
  20. ↑ Bartold & 1928¹: str. 257
  21. ↑ Özaydın: str. 364-265
  22. ↑ Rice 1961: str. 27
  23. ↑ Özaydın: str. 364-265
  24. ↑ Grousset 1970: str. 149–150
  25. ↑ Bartold & 1928¹: str. 269
  26. ↑ Defrémery 1848: str. 421
  27. ↑ Özaydın: str. 364-265
  28. ↑ Özaydın: str. 364-265
  29. ↑ Bartold & 1928¹: str. 257
  30. ↑ Özaydın: str. 364-265
  31. ↑ Rice 1961: str. 27
  32. ↑ Özaydın: str. 364-265
  33. ↑ Özaydın: str. 364-265
  34. ↑ Özaydın: str. 364-265
  35. ↑ Turan 2018: str. 27
  36. ↑ Turan 2018: str. 33
  37. ↑ Defrémery 1848: str. 33

Bibliografija uredi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Seldžuk&oldid=41342860