Seksualna inverzija (seksologija)
Seksualna inverzija jest naziv koji su rabili seksolozi, prvenstveno u kasnom 19. stoljeću i ranom 20. stoljeću, kada su govorili o homoseksualnosti.[1] Vjerovalo se da je seksualna inverzija urođen obrat rodnih crta: muški su inverti bili, u većoj ili manjoj mjeri, naklonjeni tradicionalnim ženskim poslovima i odijevanju i obratno.[2] Seksolog Richard Freiherr von Krafft-Ebing opisao je žensku seksualnu inverziju kao "muževnu dušu sadržanu u ženskim grudima".[3] U svojem naglasku na obratu rodnih uloga teorija je seksualne inverzije sličila transrodnosti, koja u to vrijeme nije postojala kao zaseban koncept.[4]
U početku ograničen na medicinske tekstove, koncept seksualne inverzije proširio se u javnosti nakon što je 1928. godine Radclyffe Hall objavila lezbijski roman Zdenac samoće (engl. The Well of Loneliness), koji je dijelom napisan radi popularizacije nazora seksologâ. Objavljen je s predgovorom seksologa Havelocka Ellisa, a u sebi je konzistentno rabio naziv "invert" u opisu svoje protagonistice, koja je veoma sličila jednom od Krafft-Ebingovih slučajeva.[5]
Bilješke uredi
Izvori uredi
- Doan, Laura (2001). Fashioning Sapphism: The Origins of a Modern English Lesbian Culture. New York: Columbia University Press. ISBN 0-231-11007-3.
- Ellis, Havelock (1927). Studies in the Psychology of Sex Volume II: Sexual Inversion. 3rd Ed.. Project Gutenberg.
- Prosser, Jay (2001). "'Some Primitive Thing Conceived in a Turbulent Age of Transition': The Transsexual Emerging from The Well." Doan, Laura; Prosser, Jay (2001). Palatable Poison: Critical Perspectives on The Well of Loneliness. New York: Columbia University Press. str. 129–144. ISBN 0-231-11875-9.
- Taylor, Melanie A. (1998). „'The Masculine Soul Heaving in the Female Bosom': Theories of inversion and The Well of Loneliness”. Journal of Gender Studies 7 (3): 287–296. DOI:10.1080/09589236.1998.9960722.
.jpg)