Sedma Vlada Republike Hrvatske

Sedma Vlada Republike Hrvatske je saziv Vlade Republike Hrvatske u periodu od 27. siječnja 2000. do 30. srpnja 2002. Predsjednik Vlade bio je Ivica Račan. Predstavljala je prvu mirnodopsku koalicijsku vladu u nezavisnoj Republici Hrvatskoj kao i prvu modernu vladu koja je vlast preuzela nakon pobjede dotada oporbenih stranaka na izborima.

Vladu je izabrao novoizabrani 4. saziv Hrvatskog sabora nakon nekoliko godina duboke gospodarske krize i još uvijek nepravladanih posljedica nedavnog rata, ali i niza korupcijskih skandala i frakcijskih sukoba u dotada vladajućoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici kojoj je nedugo prije samih izbora umro karizmatski vođa Franjo Tuđman. Na izborima je HDZ izgubio dotadašnju apsolutnu većinu, a novu vladu su sastavila dva bloka oporbenih stranaka - tzv. "Narančasta koalicija" koju je činili Socijaldemokratska partija na čelu sa Račanom i centristička Hrvatska socijalno liberalna stranka (HSLS) na čelu sa Budišom; te tzv. "Četvorka" koju su činile četiri manje centrističke stranke - Hrvatska seljačka stranka, Hrvatska narodna stranka, Liberalna stranka i Istarski demokratski sabor. Tokom samog sastavljanja vlade je održan i drugi krug predsjedničkih izbora na kojima je kandidat "Četvorke" Stjepan Mesić porazio kandidata "Narančaste koalicije" Budišu.

Nova vlada je kao temelj svog programa navodila dalekosežne reforme u svrhu modernizacije hrvatske državne uprave, odnosno uklanjanje autoritarnih tendencija i korupcije koji su se vezivali za Hrvatsku pod Tuđmanom. Na vanjskom planu se inzistiralo na intenziviranju euroatlantskih integracija, odnosno priključenju Hrvatske NATO-paktu i Europsku uniju; nova vlada je zbog toga uživala snažnu podršku zapadnih vlada, prije svega američke, čiji je veleposlanik William Montgomery Hrvatsku i njenu post-tuđmanovsku transformaciju vidio kao model za slične transformacije u drugim državama bivše Jugoslavije. Najvažniji potez nove vlade se, međutim, ticao promjene Ustava, kojim je ukinut Županijski dom Sabora, a dotadašnji polupredsjedničko državno uređenje zamijenjeno parlamentarnim, pri čemu je predsjednik Mesić izgubio značajan dio ovlasti u odnosu na Račana kao premijera.

Nakon nekog vremena se, međutim, pokazalo kako je u novoj vladi, sastavljenoj od šest različitih stranaka, bilo prilično teško donositi odluke. Tako je Istarski demokratski sabor službeno napustio koaliciju 2001. godine (iako će je nastaviti podržavati u Saboru) zbog spora oko uporabe talijanskog jezika u Istarskoj županiji. Još prije toga je razmirice u vladi dodatno izazivao odnos Hrvatske prema Haškom tribunalu, odnosno inzistiranje dijela zapadnih vlada da se pripadnicima Hrvatske vojske i drugih paravojnih formacija sudi za ratne zločine počinjene za vrijeme Domovinskog rata, što veliki dio hrvatske javnosti nije htio prihvatiti. Početkom 2001. su najave o mogućem hapšenju Mirka Norca izazvale masovne prosvjede, a u nekim dijelovima zemlje i blokade cesta nalik na tzv. balvan revoluciju, a u nekim slučajevima i pozive za nasilno rušenje Račanove vlade. Iako su se prosvjedi, koji će kulminirati tzv. mitingom na splitskoj Rivi, sa vremenom smirili, dio same vlade, prije svega HSLS na čelu sa Budišom, je počeo pokazivati razumijevanje za njihove zahtjeve. To je dovelo do sve većeg udaljavanja dotadašnjih saveznika Račana i Budiše, a što će eskalirati povlačenjem HSLS iz Račanove vlade, a nakon čega je Račan 30. srpnja 2002. podnio ostavku.

Usprkos toga, Račan je nastavio obnašati funkciju premijera jer je, zahvaljujući prijelazu dijela HSLS-ovih zastupnika u novostvorenu stranku Liberali, uspio u već postojećem sazivu okupiti novu većinu te osigurati mandat za svoju drugu, odnosno Osmu Vladu Republike Hrvatske.

Sastav uredi

Ministar		Portfelj	Početak mandata	Kraj mandata	Napomene
Ivica Račan (predsjednik)	SDP	predsjednik	27. siječanj 2000	23. prosinac 2003	^[1]
Željka Antunović (potpredsjenica)	SDP	potpredsjednica	27. siječanj 2000	23. prosinac 2003	^[1]
Slavko Linić (zamjenik)	SDP	potpredsjednik	27. siječanj 2000	23. prosinac 2003	^[1]
Davorko Vidović	SDP	ministar rada i socijalne skrbi	27. siječanj 2000	23. prosinac 2003	^[1]
Mato Crkvenac	SDP	ministar financija	27. siječanj 2000	23. prosinac 2003	^[1]
Antun Vujić	SDP	ministar kulture	27. siječanj 2000	23. prosinac 2003	^[1]
Ivica Pančić	SDP	ministar branitelja	27. siječanj 2000	23. prosinac 2003	^[1]
Tonino Picula	SDP	ministar vanjskih poslova	27. siječanj 2000	23. prosinac 2003	^[1]
Pave Župan-Rusković	SDP	ministrica turizma	27. siječanj 2000	23. prosinac 2003	^[1]
Stjepan Ivanišević	SDP	ministar pravosuđa, javne uprave i lokalne samouprave	27. siječanj 2000	27. rujna 2001	podnio ostavku, službeno iz zdravstvenih razloga^{[α 1]}
Šime Lučin	SDP	ministar unutarnjih poslova	27. siječanj 2000	23. prosinac 2003	^[1]
Neven Mimica	SDP	ministar europskih integracija	28. rujan 2001	23. prosinac 2003	^[1] zamjena za Ivana Jakovčića
Ingrid Antičević-Marinović	SDP	ministrica pravosuđa	28. rujan 2001	23. prosinac 2003	^[1] zamjena za Stjepana Ivaniševića
Goran Granić (zamjenik)	HSLS	potpredsjednik	27. siječanj 2000	21. ožujak 2002	podnio ostavku po zahtjevu šefa stranke Dražena Budiše
Alojz Tušek	HSLS	ministar pomorstva, prometa i veza	27. siječanj 2000	21. ožujak 2002	rekonstrukcija po zahtjevu šefa stranke Dražena Budiše
Jozo Radoš	HSLS	ministar obrane	27. siječanj 2000	5. srpanj 2002
Božo Kovačević	HSLS	ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja	27. siječanj 2000	18. srpanj 2003	^[1]
Hrvoje Kraljević	HSLS	ministar znanosti i tehnologije	27. siječanj 2000	30. srpanj 2002
Goranko Fižulić	HSLS	ministar gospodarstva	27. siječanj 2000	21. ožujak 2002	podnio ostavku po zahtjevu šefa stranke
Andro Vlahušić	HSLS	ministar zdravstva	22. studeni 2001	30. srpanj 2002	zamjena za Anu Stavljenić-Rukavina
Božidar Pankretić	HSS	ministar poljoprivrede i šumarstva	27. siječanj 2000	23. prosinac 2003	^[1]
Vladimir Strugar	HSS	ministar obrazovanja i športa	27. siječanj 2000	23. prosinac 2003	^[1]
Željko Pecek	HSS	ministar obrta, malog i srednjeg poduzetništva	27. siječanj 2000	23. prosinac 2003	^[1]
Radimir Čačić	HNS	ministar za javne radove, obnovu i graditeljstvo	27. siječanj 2000	23. prosinac 2003	^[1]
Ivan Jakovčić	IDS	ministar europskih integracija	27. siječanj 2000	21. lipanj 2001	podnio ostavku^{[α 2]}
Ana Stavljenić-Rukavina	nestranačka	ministrica zdravstva	27. siječanj 2000	23. listopad 2001	podnijela ostavku zbog afere Baxter

Izvori uredi

↑ ^1,00 ^1,01 ^1,02 ^1,03 ^1,04 ^1,05 ^1,06 ^1,07 ^1,08 ^1,09 ^1,10 ^1,11 ^1,12 ^1,13 ^1,14 ^1,15 ^1,16 Mandat produžen u sljedećoj vladi
↑ „Bivši ministar pravosuđa iz Račanove Vlade: Pritiskali su me zbog Nine Pavića, a otišao sam radi Haaga”. index.hr. 16. XII 2011. Pristupljeno 7. V 2017.

Napomene uredi

↑ u intervjuu 2011. kao stvarni razlog naveo neslaganje sa vodstvom stranke oko ustavnih promjena i ukidanja Županijskog doma, odnosno suradnje sa Haškim tribunalom^[2]
↑ Kao razlog naveden nezadovoljstvo odbijanjem ministra pravosuđa da potvrdi odredbe Statuta Istarske županije o talijanskom kao službenom jeziku. Nedugo prije toga su održani županijski izbori nakon kojih je Jakovčić izabran za istarskog župana, na kojem mjestu će ostati do 2013.

[Mandat-1] 1,00 ^1,01 ^1,02 ^1,03 ^1,04 ^1,05 ^1,06 ^1,07 ^1,08 ^1,09 ^1,10 ^1,11 ^1,12 ^1,13 ^1,14 ^1,15 ^1,16 Mandat produžen u sljedećoj vladi

[ivanisevicindex-2] „Bivši ministar pravosuđa iz Račanove Vlade: Pritiskali su me zbog Nine Pavića, a otišao sam radi Haaga”. index.hr. 16. XII 2011. Pristupljeno 7. V 2017.

[3] u intervjuu 2011. kao stvarni razlog naveo neslaganje sa vodstvom stranke oko ustavnih promjena i ukidanja Županijskog doma, odnosno suradnje sa Haškim tribunalom^[2]

[Jakovčić-4] Kao razlog naveden nezadovoljstvo odbijanjem ministra pravosuđa da potvrdi odredbe Statuta Istarske županije o talijanskom kao službenom jeziku. Nedugo prije toga su održani županijski izbori nakon kojih je Jakovčić izabran za istarskog župana, na kojem mjestu će ostati do 2013.

[1]

[α 1]

[α 2]

[2]