Sedamnaest trenutaka proljeća (roman)

Sedamnaest trenutaka proljeća (rus. Семнадцать мгновений весны) je špijunski roman sovjetskog pisca Julijana Semjonova objavljen 1970. godine, poznat kao predložak za istoimenu popularnu TV-seriju.

Predstavlja treći roman iz ciklusa o sovjetskom obavještajcu Maksimu Isajevu. Radnja se događa u februraru i martu 1945. godine pred kraj Drugog svjetskog kraja i prikazuje kako se Isajev pod imenom "Otto von Strierlitz" preuzima identitet esesovskog oficira kako bi se u Berlinu infiltrirao u najviše krugove Trećeg rajha te tako sabotirao nacistička nastojanja da sklope separatni mir sa zapadnim silama i tako rat sa Sovjetima preokrenu u svoju korist. Roman je djelomično bio inspiriran istinitim događajima, prije svega operacijom Sunrise -tajnim pregovorima esesovskog generala Karla Wolffa sa šefom američkih obavještajaca Allenom Dullesom o predaji njemačkih snaga saveznicima na italijanskom frontu - dok je Stierlitzov lik u romanu velikim dijelom bio temeljen na stvarnoj ličnosti Willija Lehmana, esesovskog oficira koji je kao krtica radio za Sovjete.

Roman je nastao po ideji Jurija Andropova, tadašnjeg šefa sovjetske tajne službe KGB, koji je bio oduševljen Semjonovljevim prethodnim romanima o Isajevu - Lozinka nije potrebna i Major Vihor - koji su bili postigli veliki uspjeh kod čitatelja i također bili ekranizirani. Andropov je preko takvih romana i serija nastojao svoju službu, među stanovništvom omraženu kao sredstvo političke represiju, popularizirati, odnosno u njene redove privući mlade i nadarene kadrove koje bi osim patriotizma motivirala želja za pustolovinama u stranim i egzotičnim zemljama. Semjonov je pozvan kod Andropova koji mu je objasnio svoje namjere, ali i pružio pomoć stručnim savjetima i pristupu tajnim arhivama, a što će sam Semjonov kasnije koristiti kao pionir istraživačkog novinarstva u Sovjetskom Savezu.

Roman je od samog početka bio predviđen za ekranizaciju; ispočetka kao cjelovečernji igrani film u produkciji Lenfiljma, ali je na kraju odlučeno da se snimi kao televizijska miniserija. Ona je prikazana 1973. godine te je postigla izuzetnu gledanost; tumač glavne uloge Vjačeslav Tihonov je postao velika zvijezda, a lik koji tumači ne samo pop ikona nego i predmet subverzivnih i ironičnih "Stierlietzevih" viceva nalik na one o Chucku Norrisu mnogo decenija kasnije.

U Jugoslaviji je roman bio objavljen 1980-ih u nastavcima u časopisu Ilustrovana Politika.