Sauðárkrókur
Sauðárkrókur je grad na krajnjem sjeveru Islanda od 2 620 stanovnika[1], on je i administrativni centar općine - Skagafjörður, koja ima više od 4 178 stanovnika. [1], u kojoj su i naselja; Hofsós, Hólar i Varmahlíð. [1]
Sauðárkrókur
| |
---|---|
Panorama grada zimi | |
Koordinate: 65°44′N 19°38′W / 65.733°N 19.633°W | |
Država | Island |
izborni okrug | Norðvesturkjördæmi |
Regija | Norðurland vestra |
Stanovništvo (2013.) | |
- Grad | 2 620 [1] |
Vremenska zona | UTC+0 (UTC) |
Poštanski broj | 550 |
Službene stranice www.skagafjordur.is | |
Karta | |
Geografsko klimatske karakteristike uredi
Sauðárkrókur leži na dnu istoimenog fjorda, udaljen oko 295 km sjeveroistočno od Rejkjavika, i oko 116 km od najvećeg grada na sjeveru Akureyrija. Grad je Ime dobio po potoku Sauðá koji tu protječe do mora. Prosječna godišnja temperatura je oko 3.1 °C, koja zimi iznosi - 5 °C, izuzetno je vjetrovito a oborina ima tokom cijele godine.
Historija uredi
Prvo naselje Sauðárkrókur je nastalo 1871. kad se tu naselio kovač Árnason sa svojom porodicom, oko 1900 naselje je poraslo na 400 stanovnika.
Znamenitosti uredi
U neposrednoj okolici grada, 15 km prema sjeveru nalazi se termalni izvor sa prirodnim bazenom, kog rado posjećuju turisti.
Privreda, transport, obrazovanje i sport uredi
Sauðárkrókur je značajna ribarska luka, pa je ribarstvo i konzerviranje riba osnova ekonomije grada. Najveći poslodavac je kompanija Fiskiðjan Skagfirðingur Ltd, jedna od najvećih ribarskih kompanija Islanda. [1] U gradu djeluje i tvornica mineralne vune i mala tvornica namještaja. [1]
Veliki poslodavac je i srednja škola, koju pohađa 400 učenika. Općina - Skagafjörður je reltivno bogat stočarski kraj poznat po uzgoju ovaca, krava i konja. [1]
Grad je dobro povezan sa ostalim islandskim gradovima, jer tu prolazi otočka magistrala 1. Tri kilometra istočno pored grada leži aerodrom Alexandersflugvöllur (IATA: SAK, ICAO: BIKR), iz kog je moguće letjeti jedino za Rejkjavik.
U gradu djeluje nogometni klub UMF Tindastóll, na novom stadionu izgrađenom 2004.