Samarijanski aramejski jezik

Samarijanski aramejski jezik (ISO 639-3: sam) pripada među zapadnoaramejske jezike, šire centralnosemitske skupine kojim se služe Samarijanci kao liturgijskim jezikom. Kao govorni jezik izumro je između 10. i 12. stoljeća.

Samarijanski aramejski
Države govorenja Izrael, Palestinska Narodna Samouprava
Regije govorenja Izrael, Palestinska Narodna Samouprava
Broj govornika materinski jezik:-
Rang nije među prvih 100
Klasifikacija afroazijski

 semitski
  zapadnosemitski
   centralnosemitski
    sjeverozapadno semitski
     kanaanski
    samarijanski aramejski

Službeni status
Služben u -
Regulatori -
Jezični kôd
ISO 639-1 -
ISO 639-2 sam
ISO 639-3 sam
SIL -
p  r  u

Riječ je o jednom od dijalekata aramejskoga jezika, te je vrlo sličan aramejskome kojim su pisani Targumi, to jest židovski prijevodi Staroga zavjeta na aramejski, koji uključuju ponekad i opsežnija tumačenja izvornoga hebrejskoga teskta. Na ovaj je jezik prevedena i Tora, to jest Petoknjižje, kao i biblijski komentari i liturgijske knjige.

Današnji Samarijanci (Shamerim; njih oko 700) govore arapski (u Nablusu u Palestinskoj Narodnoj Samoupravi) ili hebrejski jezik (u izraelskom gradu Holonu kod Tel Aviva).

Pripadnici iste etničke skupine rabe se i samarijanskim (nazivan i samarijanski hebrejski) kao prvim i samarijanskim aramejskim kao drugim liturgijskim jezikom[1]

Izvori uredi

Vanjske veze uredi