Sabahattin Ali
Sabahattin Ali (Eğridere, 25. februara 1907 – Kırklareli, 2. aprila 1948) bio je turski romanopisac, pisac kratkih priča, pjesnik i novinar.
| Sabahattin Ali | |
|---|---|
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 25. februar 1907. Eğridere |
| Smrt | 2. april 1948. Kırklareli |
| Opus | |
| Jezik | turski |
| Znamenita djela | |
| |
| Potpis | |
 | |
Životopis uredi
Rođen je 1907. u općini Eğridere (danas Ardino, smještena u južnoj Bugarskoj) kada je mjesto bilo dio Osmanskog carstva. Živio je u Istanbulu, Čanakalu i Edremitu prije ulaska na Magistralnom fakultetu u Balıkesiru. Potom je prešao na Magistralni fakultet u Istanbulu, koji je diplomirao 1926. Nakon što je godinu dana predavao na Yozgatu, dobio je stipendiju za istraživanje od Ministarstva nacionalnog obrazovanja i studirao u Njemačkoj od 1928. do 1930. Smjestio je se u Potsdamu nakon petnaest dana boravka u Berlinu. Prvo je stanovao kod jedne starice da bi naučio jezik, zatim je započeo tečajeve na Deutsches Institut Auslander, privatnoj ustanovi, kako bi ojačao svoj njemački jezik. Družio je se sa Melahatom Togarom, koji će kasnije navesti u jednom članku (Arkadaşım Sabahattin Ali) da je Sabahattin Ali čitao ruske i druge strane pisce preko njemačkog, kao na primjer Turgenjeva, Gorkog, Poa, Maupassanta, Kleista, Hoffmanna i Thomasa Manna a ta iskustva su jako uticala na njegova sljedeća djela. Tijekom boravka u Potsdamu nedostajao mu je Istanbul i patio je od neuzvraćene ljubavi. Nakon što je završio tečaj jezika u Postdamu, smjestio se u internat u Berlinu. Mislio je da je poslan u Njemačku da ostane šest ili sedam godina, a zapravo je planirano da to razdoblje bude četiri godine.
Međutim, vratio je se u Tursku prije nego što je završio drugu godinu. Kada je se vratio u Tursku, bio je profesor njemačkog jezika u srednjim školama u Aydınu i Konyi.
Dok je predavao u Konyi, uhićen je zbog pjesme koju je napisao u kojoj je kritizirao Ataturkovu politiku i optužen za klevetu na još dvoje novinara. Pušten je na slobodu tijekom amnestije 1933. godine povodom desete godišnjice proglašenja Republike Turske i nakon što je odslužio višemjesečnu kaznu, prvo u Konyi, a potom u zatvoru tvrđave Sinope. Zatim se obratio Ministarstvu narodne prosvjete za dopuštenje da ponovno predaje. Nakon što je dokazao svoju lojalnost Atatürku pisanjem pjesme Benim Aşkım (doslovno: «Moja ljubav» ili «Moja strast»), dodijeljen je odjelu za izdavanje u Ministarstvu nacionalnog obrazovanja. Sabahattin Ali oženio je se 16. maja 1935. i odslužio je vojni rok 1936. Ponovo je bio zatvoren i pušten 1944. Zajedno s Azizom Nesinom također je posjedovao i uređivao popularni tjednik pod nazivom «Marko Paşa».
Po izlasku iz zatvora imao je financijskih problema. Zahtjev za izdavanje putovnice mu je odbijen. Ubijen je na bugarskoj granici, vjerojatno 1. ili 2. aprila 1948. Općenito se vjeruje da ga je ubio Ali Ertekin, krijumčar povezan sa Službom nacionalne sigurnosti kojemu bi platio da mu pomogne prijeći granicu. Druga hipoteza je da ga je Ertekin predao sigurnosnim službama te da su ga oni ubili na ispitivanjima. Vjeruje se da je na njega izvršen atentat zbog svojih političkih stavova.
Djela uredi
Njegov kratki roman Madona u bundi (1943) smatra se jednim od najboljih romana u turskoj književnosti. Preveden je na više jezika, a u Turskoj je prodat u rekordnom broju primeraka. Prvi put se pojavio između 1941. i 1942. na stranicama dnevnog lista Hakikat u vidu 48 nastavaka. Sa ovim romanom Sabahatin Ali postao je jedan od dvojice turskih romanopisaca čija su se djela štampala u Pengvinovoj ediciji klasika. Drugi je Institut za regulisanje vremena Ahmeta Hamdija Tanpinara.
Romani uredi
- Kuyucaklı Yusuf (Jusuf iz Kujučka, 1937)
- İçimizdeki Şeytan (Đavao u nama, 1940)
- Kürk Mantolu Madonna (Madona u bundi, 1943)
Priče uredi
- Değirmen (Mlin, 1935)
- Kağnı (Volovska kola, 1936)
- Ses (Glas, 1937)
- Yeni Dünya (Novi svijet, 1943)
- Sırça Köşk (Stakleni zamak, 1947)
Pjesme uredi
- Dağlar ve Rüzgâr (Brda i vjetrovi, 1934, 1943)
Drame uredi
- Esirler (Zatočenici, 1936)