Såsom i en spegel

Såsom i en spegel (sh. Kroz tamno ogledalo) je švedski crno-bijeli igrani film snimljen 1961. u režiji Ingmara Bergmana, poznato kao jedno od najuspješnijih i najuticajnijih ostvarenja u njegovoj filmografiji.

Såsom i en spegel
originalni švedski kino-poster
RežijaIngmar Bergman
ProducentAllan Ekelund
ScenarioIngmar Bergman
UlogeHarriet Andersson
Gunnar Björnstrand
Max von Sydow
Lars Passgård
MuzikaErik Nordgren
Johann Sebastian Bach
FotografijaSven Nykvist
MontažaUlla Ryghe
DistribucijaJanus Films
Datum(i) premijere
16. 10. 1961 (1961-10-16) (Švedska)
Trajanje89 min.
Zemlja Švedska
Jezikšvedski

Po žanru je drama. Protagonistica, čiji lik tumači Harriet Andersson, je Karin, mlada žena koja je nedavno puštena iz duševne bolnice gdje se liječila od shizofrenije i koja dolazi na otok gdje bi se trebala odmoriti u društvu porodice koju čine njen otac i ugledni književnik David (čiji lik tumači Gunnar Björnstrand), muž i ljekar Martin (koga glumi Max von Sydow) i mladi brat Minus (koga tumači Lars Passgård). Radnja se odvija tokom 24 sata i prikazuje njihove međusobne odnose, kao i kako se Karinino duševno stanje postepeno ali neumitno pogoršava sve do potpunog psihotičnog sloma.

Såsom i en spegel je za Bergmana bio jedan od najosobnijih projekata, s obzirom da ga je posvetio svojoj tadašnjoj supruzi Käbi Laretei, snimao na otoku Fårö gdje je i sam volio ljetovati, te lik Davida velikim dijelom načinio sličnim sebi (uključujući to što je nosio beretku). Bergman je strukturu filma temeljio na Strindbergovim dramama, odnosno zamislio je kao dramu u tri čina sa minimalnim brojem likova, odnosno četiri lika koji međusobno funkcioniraju kao svojevrsni muzički kvartet. Zbog toga se Såsom i en spegel smatra prvim od Bergmanovih "komornih filmova", a jedan od značajnih motiva čini odnos prema Bogu i religiji općenito, zbog čega se smatra prvim dijelom tzv. trilogije o vjeri koju će činiti njegovi kasniji filmovi Pričesnici i Šutnja.

Såsom i en spegel je duboko impresionirao kritičare, a posebno Andersson čiji će nastup u sceni tokom koje njen lik "ugleda lice Boga" i konačno zapadne u ludilo ući u brojne filmske antologije. Sljedeće godine je na dojeli Oscara uspio osvojiti Oscar za najbolji film na stranom jeziku.

Uloge uredi

Izvori uredi

Vanjske veze uredi

Nagrade
Prethodi:
The Virgin Spring
Zlatni globus za najbolji strani film
1962
Slijedi:
Sundays and Cybele