Rusko-turski rat (1787–1792)
Rusko-turski rat (1787.–1792.) bio je neuspješan pokušaj Osmanskog carstva da povrati teritorije izgubljene u prijašnjem Rusko-turskom ratu (1768–1774). Ovaj sukob odvijao se istovremeno s Austrijsko-turskim ratom (1787-1791).[1]
| Rusko-turski rat (1787.-1792.) | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
 Bitka kod Isakova 1790. (nepoznati autor) | |||||||
| |||||||
| Sukobljeni | |||||||
 Rusija
|
.svg){kind=small} Otomansko carstvo
| ||||||
Historija uredi
Trijumfalna vojna parada 1786, koju je priredila ruska carica Katarina II. u tek anektiranom Krimu u društvu svog saveznika austrijskog cara, Josipa II., bili su kap koja je prelila čašu kod Turaka. Javnost u Istanbulu, tražila je rat smatrajući da je time prekršen Kučukkainardžijski mir. Podgrijanoj ratnoj atmosferi doprinjeli su i britanski i francuski diplomati, dajući bezuvjetnu podršku strankama naklonjenim ratu u Rusiji.
Rat je 1788., objavio ruski ambasador u Istanbulu, Jakov Bulgakov (zbog toga je bačen u tamnicu). Turci su u rat ušli nedovoljno pripremljeni, i nesvjesni činjenice da su Austrija i Carska Rusija postali saveznici, toga su postali svjesni tek kad se rat razbuktao. U početku rata Osmansko Carstvo uspjelo je odbaciti natrag Austrijanace iz Mehadije (Rumunjska) i povratiti Banat (1789.)[1], ali je gubilo u Moldaviji, gdje je ruski feldmaršal Rumjancev zauzeo utvrde Jaši i Hotin. Nakon duge zimske opsade pao je i grad Očakov u ruke kneza Potemkina. Vijest o padu Očakova toliko je potresla sultana Abdula Hamida I da je zbog toga umro.
Turski komandanti bili su nesposobni, a vojska nedisciplinirana, tako da su napadi na moldovske utvrde i teritorije Bender i Izmail propali. Na drugoj strani Austrijanci su uspjeli zauzeti Beograd. A neosvojivu tvrđavu Izmail zauzeo je Suvorov iznenadnim napadom pješadije i artiljerije. Ušakov potapao je turske brodove u bitkama kod Fidonisija, Tendre, tjesnaca Kerč i Rta Kaliakra. Padom grada Anapa u ruke Ivana Gudoviča završena je serija turskih vojnih poraza. Mladi sultan Selim III koji je tek stupio na vlast, silno je htio vratiti ugled zemlje, pa mu je hitno trebala neka pobjeda prije donošenja mira, ali njegova vojska pokopala mu je sve nade. Zbog toga je 31. januara 1790, potpisao Ugovor o odbrani sa Prusijom, ali ni mu ni to nije pomoglo u ratu.
Nakon toga bio je prisiljen potpisati Ugovor iz Jašija s Rusijom 9. januara 1792., po tom ugovoru Rusija je 1783. anektirala Krim. Jedisan Hačibeg i Očakov, a rijeka Dnjestar postala je granica između Rusije i Osmanskog Carstva u Evropi. Status rijeke Kuban, na azijskoj granici ostao je nepromijenjen.
Povezano uredi
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 „Austro-Turkish Wars of the 16th-18th Centuries ” (engleski). The Free Dictionary. Pristupljeno 19. 05. 2012.