Rusko-švedski rat (1656–1658)

Rusko-švedski rat 1656. - 1658. kog Šveđani zovu Karl X Gustavs ryska krig (1656–1661), između Carske Rusije i Kraljevine Švedske vodio se u sjeni puno većeg Drugog nordijskog rata.

Rusko-švedski rat (1656–1658)
Segment Drugog nordijskog rata
Karta frontova toga rata
Datum 1656. - 1658. Lokacija Livonija, Finska Ishod Status quo ante bellum
Sukobljene strane
Rusko Carstvo	Kraljevina Švedska
Komandanti i vođe
Aleksej I. Matvej Šeremetjev Ivan Hovanski	Gustaf Adolf Lewenhaupt Magnus Gabriel De la Gardie Gustaf Evertsson Horn

On se odigravao za vrijeme primirja u Rusko-poljskom ratu (1654–1667) koje je nastupilo nakon potpisivanja Mira iz Vilne.

I pored početnih uspjeha ruski car Aleksej I. nije uspio osigurati svoj glavni cilj - reviziju Mira iz Stolbova, sklopljenog nakon Ingrijskog rata u kojem je Rusija izgubila teritorije uz baltičku obalu.

Tok rata

Ruska vojska napala je u julu 1656. na dva fronta, sjeverna kolona imala je zadatak da zauzme krajeve uz Rijeku Nevu i obalu Finskog zaljeva, a zapadna da napadne Šveđane sa leđa, kotlinom Zapadne Dvine i tako zauzme Rigu i Riški zaljev.

Sjeverna kolona u Ingriji pregazila je dvije ključne baltičke utvrde - Šliseljburg (Nöteborg) i Nienšanc (Nyenskans).

Druga kolona napredovala je prema zapadu i u oktobru zauzela Tartu (Dorpat). Glavne snage marširale su duž korita Zapadne Dvine prema Rigi, zauzevši usput Daugavpils i Koknese. Do kraja augusta prijestolnica Livonije - Riga bila je opkoljena i bombardirana.

Kako Rusi nisu uspjeli do zime 1657. zauzeti Rigu, zbog slabosti svoje mornarice koja nije uspjela uspostaviti efikasnu blokadu, stanje se pogoršalo zbog izuzetno loše logistike, jer je jedinicama u Livoniji nedostajalo gotovo sve od municije do hrane. Šveđani su razbili opsadu Rige i odbacili ruske snage do Daugavpilsa, u tim borbama poginulo je 8 hiljada vojnika, uz hiljade zarobljenih i nestalih. Šveđani su razbili 56 ruska puka, a ruska flota na Zapadnoj Dvini izgubila 800 brodova sa zalihama hrane i municije.

Tako je taj rat završio potpunim porazom ruske vojske, pa je Aleksej I. izdao dekret o potpunom povlačenju svih ruskih snaga iz baltičkih zemalja i prestanak svih ratnih operacija 21. maja 1658.

Krajem 1658. Danska je ispala iz Drugog nordijskog rata sklopivši sa Švedskom Roskildski mir, na drugom frontu otpali su Ukrajinski Kozaci koji su nakon Bogdana Hmeljnickog izabrali za novog hetmana Ivana Vihovskija, koji je promjenio stranu i postao poljski saveznik.

U takvim uvjetima bilo je potrebno što hitnije završiti švedsku avanturu, zbog tog je ruski diplomat Afanasij Ordin-Našokin počeo pregovarati sa Šveđanima i 20. decembra sklopio Mir iz Valiesara, na osnovu kojeg je Rusiji dozvoljeno da zadrži osvojene teritorije po današnjoj Latviji i Estoniji (gradove Koknese, Alūksne, Tartu i Nienšanc) za naredne tri godine.

Kad je istekao taj rok, ruski položaj na poljskom frontu se pogoršao do te mjere da si car nije mogao dopustiti da bude uvučen u novi sukob sa moćnom Švedskom. Njegovi bojari nisu imali drugog izbora nego da prihvate klauzule Mira iz Kardisa 1661., po kojima je Rusija morala predati Švedskoj sve osvojene teritorije po Livoniji i Ingriji, što je zapravo značilo da sve ostaje po starom onako kako je dogovoreno predhodnim Mirom iz Stolbova.

Takvo stanje je potrajalo sve do 1700. kad je izbio Veliki sjeverni rat.

Vanjske veze

• Отношения между Шведским государством (ru)