Otvori glavni meni

Rumunjski mostobran (poljski: Przedmoście rumuńskie) je naziv za područje na jugoistoku predratne Poljske (odnosno zapadu današnje Ukrajine) koje je prema poljskim planovima pred i na početku Drugog svjetskog rata trebalo poslužiti kao glavno uporište otpora njemačkim odnosno osnovica za borbu protiv invazije.

Plan se temeljio na bliskom savezništvu Poljske sa Rumunjskom i predviđao da če poljske snage odatle primati logističku podršku, dok će relativno nepristupačan teren, odnosno zaokruženost područja sa granicom neutralne Mađarske i SSSR-a skratiti frontu i Poljacima olakšati obranu. Poljski planeri su pretpostavljali da će se mostobran moći očuvati pred njemačkim napadima barem do zime, odnosno dovoljno dugo da britanske i francuske snage poduzmu odlučujuću ofenzivu na Zapadnom frontu, odnosno zapadnim granicama nacističke Njemačke.

Plan se, međutim, počeo primjenjivati tek 14. septembra 1939. nakon što je poljski zapovjednik, maršal Edward Rydz-Śmigły naredio da se sve poljske jedinice istočno od Visle povuku prema mostobranu. Tri dana kasnije su Sovjeti napali Poljsku, uključujući područja Rumunjskog mostobrana, te su cijeli plan učinili bespredmetnim. Usprkos toga, oko 120.000 poljskih vojnika je prešlo rumunjsku (i manjim dijelom mađarsku) granicu, te su njeni pripadnici kasnije u Francuskoj i Britaniji postali jezgra poljskih oružanih snaga na Zapadu.