Rukomet na Ljetnim olimpijskim igrama
Rukomet se na Ljetnim olimpijskim igrama prvi put pojavio 1936. godine u Berlinu i to u formi velikog rukometa, koji se igrao na otvorenom. Nakon berlinske Olimpijade, rukomet nije bio dio olimpijskog programa sve do 1972. godine, kada je dvoranski rukomet postao službeni olimpijski sport za muškarce, odnosno 1976. godine, kada je rukomet dobio i natjecanje u ženskoj konkurenciji. Od tog trenutka, rukomet je standardni sport na Ljetnim olimpijskim igrama.
Turnir za muškarce
urediRukometni turnir na Olimpijskim igrama za muškarce | |
---|---|
Općenito | |
Utemeljeno | 1936. (veliki rukomet) 1972. (dvoranski rukomet) |
Broj momčadi | 12 |
Aktualni prvak | Danska (drugi naslov) |
Najuspješnija momčad | Francuska (tri naslova) |
Rukometni turnir za muškarce na Ljetnim olimpijskim igrama igra se svake četiri godine u sklopu Olimpijskih igara. Muški turnir je, u formi velikog rukometa, prvi put odigran na Olimpijskim igrama 1936. godine u Berlinu, ali je onda ukinut i nije igran sve do Olimpijskih igara 1972. godine u Münchenu. Od 1972. godine, turnir se igra na svim Olimpijskim igrama.
Trenutno na glavnom turniru sudjeluje 12 reprezentacija sa svih kontinenata osim Oceanije,[1] a aktualni prvak je Francuska, kojoj je to rekordni treći naslov. Nakon Francuske, po dva naslova imaju Sovjetski Savez, SFR Jugoslavija, Hrvatska, Danska i Rusija, s tim da je potonja svoj prvi naslov osvojila kao Ujedinjeni tim.
Historija
urediUnatoč njegovoj globalnoj popularnosti u suvremenom svijetu sporta, rukomet je relativno kasno uveden u službeni program Olimpijskih igara. Prva pojava ovog sporta bila je u sklopu Olimpijskih igara 1936. godine u Trećem Reichu, ali u formi velikog rukometa, koji se danas više ne igra. Na turniru je sudjelovalo ukupno šest reprezentacija (Sjedinjene Države kao jedina neeuropska reprezentacija), a igralo se u grupnom sustavu u kojeme je, na kraju, slavio domaćin - Treći Reich.
Zbog Drugog svjetskog rata, Olimpijske igre nisu ponovno organizirane sve do 1948. godine, međutim rukomet nije uvršten kao sport na tim igrama. Na Olimpijadi 1952. u Helsinkiju, veliki rukomet je uvršten kao demonstracijski sport, a jedinu utakmicu odigrale su Švedska i Danska, međutim isti se nikada nije formalno vratio na Olimpijske igre. Iako je 1954. godine došlo do obnove Svjetskog prvenstva u dvoranskom rukometu, isti se na Olimpijadi nije pojavio sve do Igara 1972. godine u Münchenu. Te je godine organiziran samo muški turnir, na kojemu je sudjelovalo ukupno 16 reprezentacija sa četiri kontinenta; prvak je bila SFR Jugoslavija, koja je u finalu svladala Čehoslovačku 21:16.
Od minhenske Olimpijade, rukomet je postao standardni dio olimpijskog programa te se kontinuirano igra na svim Olimpijadama. Na Olimpijadi 1976. sudjelovalo je 11 ekipa, dok je od Olimpijade 1980. godine u Moskvi ustaljen broj od ukupno 12 sudionika završnog turnira.
Olimpijskim turnirima u vrijeme Hladnoga rata mahom su dominirale zemlje Istočnog bloka. Tako je SFR Jugoslavija na turniru u Los Angelesu 1984. godine osvojila svoje drugo zlato, dok je Sovjetski Savez osvajao titule 1976. i 1988. godine; olimpijski turnir u Moskvi osvojila je Istočna Njemačka, kojoj je to bio jedini osvojeni međunarodni turnir. Na Olimpijskom turniru 1992. pobjedu je odnio Ujedinjeni tim, koji je predstavljao 12 od 15 zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza (Baltičke zemlje nastupale su samostalno); danas se ta medalja pripisuje Rusiji, koja je zlato osvojila i 2000. godine.
Olimpijski turnir 1996. godine u Atlanti osvojila je Hrvatska, koja je, vođena izbornikom Kljaićem, tako osvojila svoje prvo zlato. Drugi put će postati prvaci 2004. godine pod vodstvom izbornika Červara. Kada je Onestina Francuska 2008. i 2012. osvojila zlatnu medalju, postala je prva muška reprezentacija u historiji koja je obranila olimpijsko zlato.
Zanimljivo je primijetiti kako Švedska, koja je 90-ih godina dominirala svjetskim rukometom, nikada nije bila olimpijski prvak; čak su četiri puta igrali u finalu (tri puta uzastopno od 1992. do 2000. te 2012.), međutim svaki puta su osvajali srebrnu medalju.
Na turniru u Riju de Janeiru, Francuska reprezentacija je ulaskom u finale dobila priliku da postane prva muška reprezentacija koja će tri puta za redom osvojiti olimpijsko zlato. Međutim, u finalu su izgubili od Danske, kojoj je to bilo prvo olimpijsko finale i prva medalja na tom turniru. Francuska je, ipak, postala prva reprezentacija koja je osvojila tri olimpijska zlata u muškom rukometu 2021., kada je u finalu Igara 2020. godine pobijedila Dansku 25:23, postavivši tako novi rekord. Četiri godine kasnije, u Parizu, Danska je osvojila svoju drugu zlatnu medalju, pobijedivši Njemačku u finalu s rekordnom razlikom.
Format
urediUz izuzetak Igara 1936. i 1972. godine, format natjecanja na Olimpijskim igrama je u potpunosti ujednačen. Na Olimpijskim igrama 1936. godine igrao se veliki rukomet i sudjelovalo je samo šest reprezentacija, koje su dobile pozivnice. Momčadi su bile raspoređene u dvije grupe po tri reprezentacije, a dvije prvoplasirane momčadi iz obaju grupa su prolazile u završnu grupu, gdje su igrale međusobno; pobjednik turnira bila je momčad s najviše bodova u drugoj grupnoj fazi, a posljednje momčadi iz prve grupne faze su međusobno igrale za peto i šesto mjesto. Što se tiče turnira 1972. godine, na njemu je sudjelovalo ukupno 16 reprezentacija. Reprezentacije su bile raspodjeljene u četiri grupe po četiri ekipe, a u drugu fazu su prolazile dvije najbolje plasirane momčadi iz svake skupine; ostale momčadi međusobno su igrale za plasman. Druga faza sastojala se također od grupa, točnije dvije grupe po četiri ekipe. Pobjednici grupa odlazili su u finale, a drugoplasirani u utakmicu za broncu, dok su treća i četvrta momčad igrale utakmice za plasman.
Od 1976. godine, olimpijski turnir je sveden na 12 reprezentacija i tako se zadržalo i do danas. Momčadi su se kvalificirale preko Svjetskog prvenstva i kvalifikacijskih turnira, a kasnije je omogućena kvalifikacija i preko kontinentalnih prvenstava. Dvanaest reprezentacija raspoređeno je u dvije grupe po šest, s tim da je kroz godine variralo koliko reprezentacija ide dalje. Tako do 1992. godine nije bilo faze na izbacivanje već su prvoplasirane momčadi iz grupa igrale u finalu, a drugoplasirane su se borile za broncu; ostale reprezentacije igrale su za plasman. Na turnirima 1992. i 1996. uvedeno je polufinale za dvije najbolje plasirane momčadi iz dvaju grupa, dok od 2000. godine iz grupne faze prolaze ukupno četiri reprezentacije koje igraju četvrtfinale, polufinale i finale; druga faza je, tako, faza na izbacivanje.
Rezultati
urediPregled dosadašnjih turnira
urediUspješne reprezentacije
urediUključujući i zemlje koje danas više ne postoje, ukupno 39 zemalja je sudjelovalo u završnom olimpijskom turniru za muškarce. Od tih 39 zemalja, njih je trinaest igralo u finalu (ne računajući turnir iz 1936., kada se igrala samo grupna faza), dok je ukupno osam zemalja osvojilo zlatnu medalju.
Od osam osvajača zlatne medalje, samo je Francuska osvajala zlato tri puta, dok su četiri reprezentacije to ostvarile dva puta. SFR Jugoslavija je prva momčad koja je postala dvostruki olimpijski prvak (1972. i 1984.), a to su još uspjele i reprezentacije Sovjetskog Saveza (1976. i 1988.), Hrvatske (1996. i 2004.) i Rusije (1992., kao Ujedinjeni tim, i 2000.); Francuska je jedina muška reprezentacija koja je uspješno obranila naslov olimpijskog prvaka, dok je treći naslov osvojen kasnije. Po jedno zlatno odličje imaju Njemačka (1936. kao Treći Reich), Istočna Njemačka (1980.) i Danska (2016.).
Francuska ujedno ima i pet osvojenih medalja ukupno, što je rekord olimpijskog turnira. S druge strane, reprezentacije Švedske, Rumunjske i Španjolske imaju najviše osvojenih medalja, bez da su ikada osvajale zlatno odličje; Švedska je četiri puta bila srebrna, Rumunjska je osvojila jedno srebro i tri brončane medalje, dok je Španjolska čak pet puta bila brončana. Četiri medalje ima još i Njemačka, međutim ta je reprezenetacija bila olimpijski prvak. Sve reprezentacije koje su se našle među četiri najbolje bile su iz Europe, osim Južne Koreje, koja je 1988. godine osvojila srebrnu medalju, i Egipta, koji je na Igrama 2020. godine osvojio četvrto mjesto.
Rang | Zemlja | Zlato | Srebro | Bronca | Ukupno |
---|---|---|---|---|---|
1 | Francuska | 3 | 1 | 1 | 5 |
2 | Sovjetski Savez | 2 | 1 | 0 | 3 |
Danska | 2 | 1 | 0 | 3 | |
4 | SFR Jugoslavija | 2 | 0 | 1 | 3 |
Rusija* | 2 | 0 | 1 | 3 | |
Hrvatska | 2 | 0 | 1 | 3 | |
7 | Njemačka1 | 1 | 3 | 1 | 5 |
8 | Istočna Njemačka | 1 | 0 | 0 | 1 |
9 | Švedska | 0 | 4 | 0 | 4 |
10 | Rumunjska | 0 | 1 | 3 | 4 |
11 | Austrija | 0 | 1 | 0 | 1 |
Čehoslovačka | 0 | 1 | 0 | 1 | |
Južna Koreja | 0 | 1 | 0 | 1 | |
Island | 0 | 1 | 0 | 1 | |
15 | Španjolska | 0 | 0 | 5 | 5 |
16 | Švicarska | 0 | 0 | 1 | 1 |
Poljska | 0 | 0 | 1 | 1 | |
Ukupno | 15 | 15 | 15 | 45 |
- Napomena: Reprezentacije u italiku označavaju one zemlje koje su se u međuvremenu raspale ili spojile s drugim zemljama.
- * Zlatna medalja koju je Ujedinjeni tim osvojio 1992. danas se pripisuje Rusiji.
- 1 Uključuje i odličja koja je osvojila Zapadna Njemačka.
Nagrade
urediIgre | Najbolji strijelac | Najbolji golman | Najbolji igrač | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Igrač | Gol. | Uda. | % | Uta. | |||||
1936. | Hans Theilig | 22
|
N/D | N/D | 5
|
N/D | N/D | ||
1972. | Gheorghe Gruia | 37
|
N/D | N/D | 7
| ||||
1976. | Ștefan Birtalan | 32
|
N/D | N/D | 5
| ||||
Bent Larsen | 32
|
N/D | N/D | 6
| |||||
1980. | Jerzy Klempel | 44
|
N/D | N/D | 6
| ||||
1984. | Björn Jilsén | 50
|
N/D | N/D | 6
| ||||
1988. | Gang Jae-won | 49
|
N/D | N/D | 6
| ||||
1992. | Talant Dujšebajev | 47
|
N/D | N/D | 7
|
Andrej Lavrov | |||
1996. | Patrik Ćavar | 43
|
60
|
72%
|
6
|
Mats Olsson | |||
2000. | Stefan Lövgren | 51
|
N/D | N/D | 8
|
Peter Gentzel | |||
2004. | Yun Gyeong-shin | 58
|
N/D | N/D | 8
|
Henning Fritz | |||
2008. | Juanín García | 49
|
65
|
75%
|
8
|
Thierry Omeyer | |||
2012. | Niclas Ekberg | 50
|
74
|
68%
|
8
|
Thierry Omeyer | |||
2016. | Karol Bielecki | 55
|
87
|
63%
|
8
|
Niklas Landin | Mikkel Hansen | ||
2020. | Mikkel Hansen | 61
|
100
|
61%
|
8
|
Vincent Gérard | Mathias Gidsel | ||
2024. | Mathias Gidsel | 62
|
83
|
75%
|
8
|
Niklas Landin | Mathias Gidsel | ||
2028. | |||||||||
2032. |
Najbolja momčad
urediRekordi i statistike
urediKapetani i izbornici reprezentacija olimpijskih prvaka
urediNastupi kroz historiju
urediMomčad | 1936. |
1972. |
1976. |
1980. |
1984. |
1988. |
1992. |
1996. |
2000. |
2004. |
2008. |
2012. |
2016. |
2020. |
2024. |
2028. |
2032. |
Ukupno |
Alžir | X | • | • | 10. | 12. | 10. | • | 10. | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 4 |
Argentina | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 10. | 10. | 12. | 12. | • | • | 4 |
Australija | • | • | • | • | • | • | • | • | 12. | • | • | • | • | • | • | • | Q | 2 |
Austrija | 2. | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 1 |
Bahrein | X | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 8. | • | • | • | 1 |
Brazil | • | • | • | • | • | • | 12. | 11. | • | 10. | 11. | • | 7. | 10. | • | • | • | 6 |
Čehoslovačka | • | 2. | 7. | • | • | 6. | 9. | X | X | X | X | X | X | X | X | X | X | 4 |
Danska | • | 13. | 8. | 9. | 4. | • | • | • | • | • | 7. | 6. | 1. | 2. | 1. | • | • | 9 |
Egipat | • | • | • | • | • | • | 11. | 6. | 7. | 12. | 10. | • | 9. | 4. | 5. | • | • | 8 |
Francuska | • | • | • | • | • | • | 3. | 4. | 6. | 5. | 1. | 1. | 2. | 1. | 8. | • | • | 9 |
Grčka | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 6. | • | • | • | • | • | • | • | 1 |
Hrvatska | Vidi SFR Jugoslavija | • | 1. | • | 1. | 4. | 3. | 5. | • | 9. | • | • | 6 | |||||
Island | • | 12. | • | • | 6. | 8. | 4. | • | • | 9. | 2. | 5. | • | • | • | • | • | 7 |
Istočna Njemačka | X | 4. | • | 1. | • | 7. | X | X | X | X | X | X | X | X | X | X | X | 3 |
Japan | • | 11. | 9. | • | 10. | 11. | • | • | • | • | • | • | • | 11. | 11. | • | • | 6 |
Južna Koreja | X | • | • | • | 11. | 2. | 6. | • | 9. | 8. | 8. | 11. | • | • | • | • | • | 7 |
Kanada | • | • | 11. | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 1 |
Katar | X | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 8. | • | • | • | • | 1 |
Kina | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 12. | • | • | • | • | • | • | 1 |
Kuba | • | • | • | 11. | • | • | • | • | 11. | • | • | • | • | • | • | • | • | 2 |
Kuvajt | • | • | • | 12. | • | • | • | 12. | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 2 |
Mađarska | 4. | 8. | 6. | 4. | • | 4. | 7. | • | • | 4. | • | 4. | • | • | 10. | • | • | 9 |
Norveška | • | 9. | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 7. | 6. | • | • | 3 |
Njemačka | 1. | Vidi Zapadna Njemačka | 10. | 7. | 5. | 2. | 9. | • | 3. | 6. | 2. | • | • | 8 | ||||
Poljska | • | 10. | 3. | 7. | • | • | • | • | • | • | 5. | • | 4. | • | • | • | • | 5 |
Portugal | X | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 9. | • | • | • | 1 |
Rumunjska | 5. | 3. | 2. | 3. | 3. | • | 8. | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 6 |
Rusija | Vidi Sovjetski Savez | 1. | 5. | 1. | 3. | 6. | • | • | • | • | • | • | 5 | |||||
Sjedinjene Države | 6. | 14. | 10. | • | 9. | 12. | • | 9. | • | • | • | • | • | • | • | Q | • | 7 |
Slovenija | Vidi SFR Jugoslavija | • | • | 8. | 11. | • | • | 6. | • | 4. | • | • | 4 | |||||
SFR Jugoslavija | X | 1. | 5. | 6. | 1. | 3. | X | X | X | X | X | X | X | X | X | X | X | 5 |
Sovjetski Savez | • | 5. | 1. | 2. | • | 1. | X | X | X | X | X | X | X | X | X | X | X | 4 |
Srbija | Vidi SFR Jugoslavija | • | • | • | • | • | 9. | • | • | • | • | • | 1 | |||||
Španjolska | • | 15. | • | 5. | 8. | 9. | 5. | 3. | 3. | 7. | 3. | 7. | • | 3. | 3. | • | • | 12 |
Švedska | • | 7. | • | • | 5. | 5. | 2. | 2. | 2. | • | • | 2. | 11. | 5. | 7. | • | • | 10 |
Švicarska | 3. | • | • | 8. | 7. | • | • | 8. | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 4 |
Tunis | X | 16. | • | • | • | • | • | • | 10. | • | • | 8. | 12. | • | • | • | • | 5 |
Velika Britanija | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 12. | • | • | • | • | • | 1 |
Zapadna Njemačka | X | 6. | 4. | • | 2. | • | X | X | X | X | X | X | X | X | X | X | X | 3 |
Turnir za žene
urediRukometni turnir na Olimpijskim igrama za žene | |
---|---|
Općenito | |
Utemeljeno | 1976. |
Broj momčadi | 12 |
Aktualni prvak | Norveška (treći naslov) |
Najuspješnija momčad | Danska Norveška (tri naslova) |
Rukometni turnir za žene na Ljetnim olimpijskim igrama igra se svake četiri godine u sklopu Olimpijskih igara. Ženski turnir je prvi puta uveden na Olimpijskim igrama 1976. godine u Montrealu, četiri godine nakon što je odigran prvi muški turnir u dvoranskom rukometu. Od 1976. godine, turnir se igra na svim Olimpijskim igrama.
Trenutno na glavnom turniru sudjeluje 12 reprezentacija sa svih kontinenata osim Oceanije,[1] a aktualni prvak je Norveška, kojoj je to treći naslov. Najuspješnije reprezentacije u historiji su Danska, koja je od 1996. do 2004. godine tri puta uzastopno osvajala olimpijsko zlato, te Norveška, koja je 2024. godine osvojila treće olimpijsko zlato.
Historija
urediŽenski rukomet prvi put je na Olimpijsim igrama uveden u Montrealu 1976. godine, kada je sudjelovalo ukupno šest reprezentacija. Natjecanje se igralo kroz jednu grupu u kojoj je svaka reprezentacija igrala međusobno, a medalje su se dijelile sukladno plasmanu u grupi. Prvu zlatnu medalju odnijela je reprezentacija Sovjetskog Saveza, koja je uspješno obranila titulu i na Igrama 1980. godine u Moskvi.
Sovjetske reprezentativke nisu mogle obraniti naslov 1984. godine zbog bojkota tako da je zlato otišlo u ruke SFR Jugoslavije, koja je u finalu porazila Južnu Koreju. Koreanke su u Seoulu 1988. uspjele, na domaćem terenu, osvojiti zlatnu medalju, koju su i obranile 1992. godine u Barceloni. Nakon toga je uslijedila dominacija Dankinja, koje su osvajile tri uzastopna zlata na igrama 1996., 2000. i 2004. godine. Danska dominacija prekinuta je 2008. godine, kada su zlato odnijele Norvežanke, koje su ga uspješno obranile u Londonu 2012. godine.
Na turniru u Riju de Janeiru, zlato su odnijele reprezentativke Rusije, koje su u finalu svladale Francuskinje. Francuskinje su ipak osvojile svoj prvi naslov na Igrama 2020. godine u Tokyu; kako je muška reprezentacija te godine također osvojila zlato, Francuska je postala prva zemlja nakon SFR Jugoslavije 1984. godine koja je iste godine osvojila zlato i u muškom i u ženskom rukometu. Francuskinje su 2024. godine na domaćem terenu također igrale u finalu, ali su poražene od Norvežanki.
Format
urediZbog čestih promjena u broju reprezentacija koje su sudjelovale u završnom turniru, format ženskog rukometnog turnira na Olimpijskim igrama mijenjao se nekoliko puta prije nego se 2008. godine uskladio s formatom muškog turnira.
Od 1976. do 1984. godine, na turniru je sudjelovalo samo šest reprezentacija, koje su međusobno igrale u jednoj grupi po jednu utakmicu. Nakon pet odigranih kola, medalje su se dodjeljivale ovisno o plasmanu u grupi. Godine 1988., broj reprezentacija povećan je na osam, a iste su bile raspoređene u dvije grupe po četiri ekipe. Dvije najbolje momčadi iz svake grupe išle su u drugu grupnu fazu, gdje su međusobno igrale po jednu utakmicu, a medalje su se dodjeljivale ovisno o plasmanu u grupi u drugoj fazi; treća i četvrta reprezentacija iz prve grupne faze išle su u drugu grupu, gdje su igrale za plasman od petog do osmog mjesta.
Isti broj reprezentacija natjecao se i 1992., međutim uz promijenjen format. Prve dvije reprezentacije iz grupne faze odlazile su u polufinale, dok su treće i četvrte reprezentacije iz grupne faze igrale utakmice za plasman. Isti format zadržan je i u Atlanti 1996. godine.
U Sydneyju 2000. godine ponovo dolazi do povećanja sudionica, s osam na deset, što ujedno donosi i promjenu formata. Reprezentacije su raspoređene u dvije grupe po pet ekipa, četiri koje su išle u četvrtfinale. Gubitnici iz četvrtfinala međusobno bi razigravali za plasman, dok bi pobjednici išli u polufinale, odnosno utakmicu za broncu i finale. Nakon što je 2004. godine format ostao nepromijenjen, godine 2008. je došlo do povećanja broja sudionica na 12, mada je format ostao nepromijenjen i isti kao na muškom turniru; jedina razlika je što se grupna faza sastojala od dvije grupe po šest (ne više pet) reprezentacija, što znači da su dvije reprezentacije ispadale već u prvoj fazi.
Rezultati
urediPregled dosadašnjih turnira
urediUspješne reprezentacije
urediOd uvođenja ženskog rukometnog turnira 1976. godine, ukupno su 34 ženske reprezentacije sudjelovale na završnom turniru; među njima su i neke zemlje koje danas više ne postoje. Među njima, samo se sedam reprezentacija ovjenčalo olimpijskim zlatom - tri otkako je uveden sustav na izbacivanje te četiri dok se igrao grupni sustav.
Najuspješnija ženska reprezentacija je ona Danske, koja je tri puta uzastopno (1996., 2000. i 2004.) osvajala olimpijsko zlato, s tim da ni prije ni poslije te serije više nije igrala u polufinalu i tako došla u šansu osvojiti medalju. Po dva zlata, sva osvojena uzastopno, imaju i reprezentacije Sovjetskog Saveza (1976. i 1980.), Južne Koreje (1988. i 1992.) te Norveške (2008. i 2012.), dok SFR Jugoslavija, Rusija i Francuska imaju po jedno zlato, osvojeno 1984., 2016., odnosno 2020. godine. Kao i u muškom rukometu, sve osvajačice medalja su iz Europe, uz izuzetak reprezentacije Južne Koreje. Najviše osvojenih medalja, njih sedam, ima Norveška.
Rang | Zemlja | Zlato | Srebro | Bronca | Ukupno |
---|---|---|---|---|---|
1 | Norveška | 3 | 2 | 3 | 8 |
2 | Danska | 3 | 0 | 1 | 4 |
3 | Južna Koreja | 2 | 3 | 1 | 6 |
4 | Sovjetski Savez | 2 | 0 | 1 | 3 |
5 | Rusija* | 1 | 2 | 1 | 4 |
6 | Francuska | 1 | 2 | 0 | 3 |
7 | SFR Jugoslavija | 1 | 1 | 0 | 2 |
8 | Mađarska | 0 | 1 | 2 | 3 |
9 | Istočna Njemačka | 0 | 1 | 1 | 2 |
10 | Crna Gora | 0 | 1 | 0 | 1 |
11 | Kina | 0 | 0 | 1 | 1 |
Ukrajina | 0 | 0 | 1 | 1 | |
Španjolska | 0 | 0 | 1 | 1 | |
Ukupno | 13 | 13 | 13 | 39 |
- Napomena: Reprezentacije u italiku označavaju one zemlje koje su se u međuvremenu raspale ili spojile s drugim zemljama.
- * Brončana medalja koju je Ujedinjeni tim osvojio 1992. danas se pripisuje Rusiji.
Nagrade
urediIgre | Najbolji strijelac | Najbolja vratarka | Najbolja igračica | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Igrač | Gol. | Uda. | % | Uta. | |||||
1976. | N/D | N/D | N/D | ||||||
1980. | |||||||||
1984. | |||||||||
1988. | |||||||||
1992. | Natalija Morskova | 41
|
61
|
67%
|
5
|
Marianna Racz | |||
1996. | Im O-gyeong | 41
|
58
|
71%
|
5
|
Susanne Lauritsen | |||
2000. | Kjersti Grini | 61
|
N/D | N/D | 7
|
Heidi Tjugum | |||
2004. | Bojana Radulovics | 54
|
N/D | N/D | 7
|
Rikke Schmidt | |||
2008. | Ramona Maier | 56
|
78
|
72%
|
8
|
Katrine Lunde Haraldsen | |||
2012. | Katarina Bulatović | 53
|
93
|
57%
|
8
|
Kari Aalvik Grimsbø | |||
2016. | Nora Mørk | 62
|
96
|
65%
|
8
|
Kari Aalvik Grimsbø | Ana Vjahireva | ||
2020. | Nora Mørk | 52
|
72
|
72%
|
8
|
Katrine Lunde | Ana Vjahireva | ||
2024. | Nathalie Hagman | 41
|
59
|
69
|
8
|
Laura Glauser | Katrine Lunde | ||
2028. | |||||||||
2032. |
Najbolja ekipa
urediRekordi i statistike
urediKapetanice i izbornici reprezentacija olimpijskih prvakinja
urediNastupi kroz historiju
urediMomčad | 1976. |
1980. |
1984. |
1988. |
1992. |
1996. |
2000. |
2004. |
2008. |
2012. |
2016. |
2020. |
2024. |
2028. |
2032. |
Ukupno |
Angola | • | • | • | • | • | 7. | 9. | 9. | 12. | 10. | 8. | 10. | 9. | • | • | 8 |
Argentina | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 12. | • | • | • | • | 1 |
Australija | • | • | • | • | • | • | 10. | • | • | • | • | • | • | • | Q | 2 |
Austrija | • | • | 6. | • | 5. | • | 5. | • | • | • | • | • | • | • | • | 3 |
Brazil | • | • | • | • | • | • | 8. | 7. | 9. | 6. | 5. | 11. | 7. | • | • | 7 |
Crna Gora | Vidi SFR Jugoslavija | • | • | • | • | • | 2. | 11. | 6. | • | • | • | 3 | |||
Čehoslovačka | • | 5. | • | 5. | • | X | X | X | X | X | X | X | X | X | X | 2 |
Danska | • | • | • | • | • | 1. | 1. | 1. | • | 9. | • | • | 3. | • | • | 5 |
Francuska | • | • | • | • | • | • | 6. | 4. | 5. | 5. | 2. | 1. | 2. | • | • | 7 |
Grčka | • | • | • | • | • | • | • | 10. | • | • | • | • | • | • | • | 1 |
Hrvatska | Vidi SFR Jugoslavija | • | • | • | • | • | 7. | • | • | • | • | • | 1 | |||
Istočna Njemačka | 2. | 3. | • | • | X | X | X | X | X | X | X | X | X | X | X | 2 |
Japan | 5. | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 12. | • | • | • | 2 |
Južna Koreja | • | • | 2. | 1. | 1. | 2. | 4. | 2. | 3. | 4. | 10. | 8. | 10. | • | • | 11 |
Kanada | 6. | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 1 |
Kazahstan | Vidi Sovjetski Savez | • | • | • | • | 10. | • | • | • | • | • | • | 1 | |||
Kina | • | • | 3. | 6. | • | 5. | • | 8. | 6. | • | • | • | • | • | • | 5 |
Kongo | • | 6. | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 1 |
Mađarska | 3. | 4. | • | • | • | 3. | 2. | 5. | 4. | • | • | 7. | 6. | • | • | 8 |
Nigerija | • | • | • | • | 8. | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 1 |
Nizozemska | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 4. | 5. | 5. | • | • | 3 |
Norveška | • | • | • | 2. | 2. | 4. | 3. | • | 1. | 1. | 3. | 3. | 1. | • | • | 9 |
Njemačka | Vidi Zapadna Njemačka | 4. | 6. | • | • | 11. | • | • | • | 8. | • | • | 4 | |||
Obala Slonovače | • | • | • | 8. | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 1 |
Rumunjska | 4. | • | • | • | • | • | 7. | • | 7. | • | 9. | • | • | • | • | 4 |
Rusija | Vidi Sovjetski Savez | 3. | • | • | • | 2. | 8. | 1. | 2. | • | • | • | 4 | |||
Sjedinjene Države | • | • | 5. | 7. | 6. | 8. | • | • | • | • | • | • | • | Q | • | 4 |
Slovenija | Vidi SFR Jugoslavija | • | • | • | • | • | • | • | • | 11. | • | • | 1 | |||
SFR Jugoslavija | • | 2. | 1. | 4. | X | X | X | X | X | X | X | X | X | X | X | 3 |
Sovjetski Savez | 1. | 1. | • | 3. | X | X | X | X | X | X | X | X | X | X | X | 4 |
Španjolska | • | • | • | • | 7. | • | • | 6. | • | 3. | 6. | 9. | 12. | • | • | 6 |
Švedska | • | • | • | • | • | • | • | • | 8. | 11. | 7. | 4. | 4. | • | • | 5 |
Ukrajina | Vidi Sovjetski Savez | • | • | • | 3. | • | • | • | • | • | • | • | 1 | |||
Velika Britanija | • | • | • | • | • | • | • | • | • | 12. | • | • | • | • | • | 1 |
Zapadna Njemačka | • | • | 4. | • | X | X | X | X | X | X | X | X | X | X | X | 1 |