Rudolf Matz (Zagreb, 19. kolovoza 1901. - Zagreb, 22. ožujka 1988.), hrvatski skladatelj, violončelist, pedagog i dirigent.

Spomen ploča Rudolfu Matzu u Mesničkoj ulici.

Životopis uredi

Bio je jedan od najaktivnijih pokretača glazbenoga života u Zagrebu, ostvario je iznimno opsežan opus, posebno u područjima komorne glazbe, osnovao je i vodio više glazbenih društava, orkestara, ansambla (ZOKOR)[1], zborova, a utemeljio je i udruženje glazbenih pedagoga Hrvatske i bio njegov predsjednik. U skladanju je kombinirao nacionalni smjer i impresionizam, a u kasnijem razdoblju djelomice i suvremene stilove. U mladosti je bio reprezentativac u atletici, član zagrebačkog HAŠK-a. Bio je višestruki državni prvak i rekorder na 100, 200 i 400 metara, te u štafeti 4 puta 100 metara.

Rudolf Matz bio je oženjen za Margitu Matz - hrvatsku čembalisticu i pijanisticu, inače prvu profesoricu glasovira hrvatske skladateljice Ivane Lang.

Posebno su važna njegova ostvarenja na području instruktivne literature, za glasovir, solfeggio i posebice violončelo, gdje se izdanjima posljednjega područja već niz godina koriste kao literaturom u cijelom svijetu.[2]

Izabrana djela uredi

  • Faun (1922.)
  • Koncert za flautu i gudače (1963.)
  • Mali koncert in modo antico za violončelo i gudače
  • Sonata u e-molu za violončelo i klavir (1941.)
  • Sonata br. 1 u d-molu za violončelo i klavir (1941.)
  • Prvi gudački kvartet u f-molu (1924.)
  • Klasični koncert u D-duru za violončelo i orkestar (1949.)[3]
  • Gudački kvartet br. 3 u C-duru »Pastoralni« (1935.)

Poznatija djela za glasovir uredi

  • Etida u h-molu
  • Nocturne
  • Gora u suncu - suita

Zanimljivosti uredi

Izvori uredi

  1. D.K. Obljetnice. 50 godina ZOKOR-a, Hrvatsko slovo, petak, 21. prosinca 207., str. 19
  2. http://www.matica.hr/www/vijesti2www.nsf/AllWebDocs/mladiGlazbenici20070226?OpenDocument Arhivirano 2007-06-09 na Wayback Machine-u Matica hrvatska
  3. Enix, Margery: »Rudolf Matz - Cellist, Teacher, Composer«, Ottawa: Dominis Publishing, 1996., str. 205

Vanjske poveznice uredi

  Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske.