Rudna Glava je naselje u opštini Majdanpek u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 2309 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 2549 stanovnika).U blizini naselja se nalazi istoimeni arheološki lokalitet, centar ranog praistorijskog rudarstva, koji se danas nalazi pod zaštitom Republike Srbije, kao arheološko nalazište od izuzetnog značaja[1][2].

Rudna Glava

Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Borski
Opština Majdanpek
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 2309
Geografija
Koordinate 44°20′20″N 22°04′07″E / 44.3389°N 22.0686°E / 44.3389; 22.0686
Nadmorska visina 213 m
Rudna Glava na mapi Srbije
Rudna Glava
Rudna Glava
Rudna Glava (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 19257
Pozivni broj 030
Registarska oznaka BO


Koordinate: 44° 20′ 20" SGŠ, 22° 04′ 07" IGD

Geografija uredi

- Površina koju zajednica pokriva: 115,6 km2 - Reljef je brdsko-planinski, sa nadmorskom visinom od 190 do 830 m. - Selo je razbijenog tipa, i najveci deo meštana živi na svojim imanjima

  koja se nalaze na visovima i padinama planinskih kosa, tzv. «kulmama»

Ukupan broj stanovnika: 2 309 Broj dece (uzrasta do 1 4 godina) : 363 Broj stanovnika (od 1 5 -2 9 godina): 387 Broj stanovnika (od 30 - 49 godina): 597 Broj stanovnika (od 50 - 69 godina): 657 Broj stanovnika (od 70 - 79 godina): 240 Broj stanovnika ( 80 i vi še godina): 65 Broj žena: 1 121 Prosecna starost: 42,5

Kratka istorija Najstariji tragovi prisustva čoveka na teritoriji Rudne Glave potiču iz eneolita (5000 godina pne.), epohe u toku koje se prešlo iz kamenog doba u doba metala. Godine 1968. otkriven je veoma dobro očuvan praistorijski rudnik na brdu «Čoka oknji» koji se nalazi 2,4 km severozapadno od centra sela. Po jedinstvenoj oceni naučnika reč je o najstarijem evropskom rudniku, koji je istovremeno i najočuvaniji objekat ove vrste u svetu. Kasniji tragovi vezani su takodje za arheometaluršku delatnost, i nema značajnijeg istorijskog razdoblja a da ovde nije bio aktivan neki od rudokopa. Sam naziv sela Rudna Glava upucuje na to, a istraživači pretpostavljaju da potiče iz srednjeg veka. Rudnici su bili aktivni i pod Turcima, a takođe i u vreme tzv. Austrijske okupacije (1718-1739). Sticajem okolnosti, u Rudnoj Glavi je krajem 1848. godine počela obnova rudarstva u Srbiji. Ali, u drugoj polovini XIX i uprvoj polovini XX veka ovdašnje rudarstvo je – u odnosu na zemljoradnju i stočarstvo – bilo sporadična privredna grana, da bi se potpuno ugasilo tokom 1960-ih.

Poznate ličnosti uredi

Lokalitet Rudna Glava uredi

Glavni članak: Rudna Glava (lokalitet)

Arheološko nalazište Rudna Glava pripada Vinčanskoj kulturi i predstavlja središte jednog od najranijih rudarstava bakra u jugoistočnoj Evropi.Arheološka istraživanja Rudne Glave su vršena između 1969. i 1979. godine, a potom su povremeno nastavljana.

Demografija uredi

U naselju Rudna Glava živi 1875 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,5 godina (41,2 kod muškaraca i 43,9 kod žena). U naselju ima 879 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,63.

Ovo naselje je u uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 2863 [3]
1953. 3010
1961. 3215
1971. 3088
1981. 2887
1991. 2549 2541
2002. 2410 2309
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
1615 69.94%
Vlasi
  
636 27.54%
Bugari
  
7 0.30%
Rumuni
  
3 0.12%
Crnogorci
  
2 0.08%
Slovenci
  
2 0.08%
Hrvati
  
1 0.04%
Nemci
  
1 0.04%
Muslimani
  
1 0.04%
Makedonci
  
1 0.04%
nepoznato
  
10 0.43%


Reference uredi

  1. „Arheološka nalazišta od izuzetnog značaja“ Arhivirano 2008-10-15 na Wayback Machine-u (Ministarstvo kulture Republike Srbije) (sh)
  2. Spomenici kulture u Srbiji: Rudna Glava (sajt SANU) (sh) (en)
  3. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  4. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Vanjske veze uredi


Naseljena mesta opštine Majdanpek

Boljetin • Vlaole • Golubinje • Debeli Lug • Donji Milanovac • Jasikovo • Klokočevac • Leskovo • Majdanpek • Miroč • Mosna • Rudna Glava • Topolnica • Crnajka