Za ostala značenja, vidi Ronin (razvrstavanje).

Rōnin (japanski: 浪人, otprilike okolo lutajuća osoba) je naziv za samuraja bez gospodara u feudalnom Japanu. U početku je naziv korišten za kmeta koji je napustio ili pobjegao od svoga gospodara.

Prikaz ukiyo-e-majstora Utagawe Kuniyoshi koji predstavlja poznatog rōnina Miyamotoa Musashia kada mu je predviđena budućnost

U feudalnom Japanu ronin je bio predmetom ismijavanja i ponižavanja, pošto je tradicija zahtijevala da samuraji koji su napustili svoga gospodara počine ritualno samoubojstvo seppuku. Tijekom Tokugawa perioda dramatično je porastao broj ronina budući da je tada postalo nezakonito samurajima promijeniti gospodara bez gospodarevog pristanka. Oni rijetki koji su imali daimyo (feudalnog gospodara) za gospodara, imali su još uvijek dobre uvjete.

U prijenosnom smislu pojam ronin se koristi za studente koji se nisu uspjeli položili prijemni ispit za sveučilište na koje su se željeli upisati i čekaju sljedeći prijemni rok da ponovo pokušaju. Ponekad se pojam ronin koristi općenito i za osobu koja nije iskoristila ponuđenu priliku i koja čeka novu šansu.

Izvori uredi

  • Papinot, Edmond. Historical and geographical dictionary of Japan, Rutland, ISBN 0-8048-0996-8