Romanija
Za ostale upotrebe, v. Romanija (razvrstavanje).
Romanija je planina u istočnoj Bosni, oko 10 km istočno od Sarajeva.
Romanija | |
---|---|
![]() Pogled na Romaniju | |
Nadmorska visina: | 1 652 [1] |
Mesto: | ![]() |
Venac: | Dinaridi |
Koordinate: | 43°51′N 18°40′E / 43.850°N 18.667°E |
Topo. mapa: |
Geografske karakteristikeUredi
Romanija se prostire jugozapadno od Sokoca, sjeveroistočno od Pala i istočno od Sarajeva. Na jugu graniči sa planinom Jahorina, a na istoku sa Glasincem.
Najviši vrh planine je Veliki Lupoglav sa nadmorskom visinom od 1 652 m. [1]Na južnoj strani, iznad Pala, nalazi se Novakova pećina[1], čiji je naziv vezan za hajduka Starinu Novaka. Na zapadnoj strani, iznad Mokrog, su Crvene stijene. [1]
EtimologijaUredi
U bukvalnom prevodu Romanija znači Zemlja Rimljana. [1]To ime je vjerojatno nastalo u ranom srednjem vijeku dolaskom Slavena i Avara početkom 7. vijeka na ove prostore. Oni su porušili rimske gradove i sve tragove Romejskog carstva, a romanizirano stanovništvo iz tih naselja povuklo se na Romaniju, i nastavilo slobodno živjeti sa svojim stadima. Njih su ostali stanovnici vremenom nazvali Vlasi, a planinu po njima Romanija, jer su oni sebe zvali Romanji.[2]
HistorijaUredi
U Drugom svjetskom ratu Planina Romanija bila je centar partizanskog otpora, protiv ustaško - njemačko - talijanskih snaga.
U vreme raspada Jugoslavije, septembra 1991. godine, proglašena je Srpska Autonomna Oblast Romanija (SAO Romanija). U novembru 1991. ova oblast je spojena sa novoformiranom oblašću SAO Birač i nazvana je SAO Romanija-Birač. Oblast je postala deo Srpske Republike Bosne i Hercegovine 1992. godine.
U najnovijem Ratu u Bosni Romanija je bila jedno od najvećih uporišta bosanskih Srba i njihove vojske, a Pale su sve do 1996 bile i glavni grad Republike Srpske i čvrsto uporište Radovana Karadžića.
IzvoriUredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 „Romanija – zemlja Rimljana” (hrvatskosrpski). SARAJEVO.co.ba. Pristupljeno 24. 10. 2012.
- ↑ „I Vlasi o Morlacchi, i latini delle alpi dinariche” (talijanski). ilbenandante. Pristupljeno 2. 09. 2012.