Roko Dobra

Roko Dobra (Šibenik, Žirje 28. listopada 1930. - Zadar 23. svibnja 2017.), hrvatski pjesnik.

Roko Dobra
Rođenje	1930
Smrt	23 maj 2017
Zanimanje	pjesnik, književni kritičar

Životopis

Roko Dobra, pjesnik, prozaik, kazališni i književni kritičar, rođen je na otoku Žirju 28. listopada 1930. godine. Osnovnu školu pohađa u rodnom mjestu, Radničku gimnaziju u Šibeniku, a na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomira hrvatski jezik s jugoslavenskim književnostima i povijest umjetnosti 1969.

Pripadajući tzv. ,,izgubljenoj" poratnoj generaciji, pokušava biti ribar, poljodjelac, trgovac, šofer, novinar, administrator ..., da bi, u vrijeme studija, ostavši bez materijalnih sredstava, 1962. honorarno u tjedniku «Narodnom listu» preuzeo uređivati kulturnu rubriku, ali je ubrzo, zbog nepodobnosti, primoran, isto honorarno, nastavničiti u osnovnim školama u Jagodnji Gornjoj i Zemuniku Donjem. Tek nakon diplomiranja, biva primljen u stalni radni odnos u Osnovnoj školi u Novigradu zadarskom, gdje, kao prosvjetni djelatnik, pored rada u razredu i u školskoj knjižnici, vodi i mjesno KUD ,,Boris Anzulović" sve do svog ranog umirovljenja 1980. godine.

Književni rad

Inače, pisati je počeo još na Sinaju, u izbjegličkom logoru El Shatt, kamo je dospio kao izbjeglica nakon pada Italije u Drugom svjetskom ratu. Ti su mu stihovi prepuni prenaglašene nostalgije i sjete, ali i obećavajući, makar mu je, iz toga razdoblja, sačuvana samo ona jedna jedina pjesma ,,Kad je umro moj brat" – sasvim dostatna za razlog da nastavi s pjesnikovanjem ...

U Šibeniku još 1951. pokreće i ureduje književni časopis "Naša mladost", u kojemu objavljuje svoj prvi sonet «Umjesto aplauza», a za svoga drugog boravka u Zagrebu 1954. intenzivnije nastavlja s poezijom, objavljujući je u časopisu ,,Koraci", glasilu Društva radnika pisaca, čiji je bio članom. Zatim, 1959. je predsjednik Studentskog literarnog kluba u Zadru u okviru kojega uređuje njegova izdanja, a neosporno je, također, da je uvelike pridonio i osnivanju zadarskoga Književnog centra 1981. godine.

Osim pisanja pjesama i kraćih proza, pisao je kazališne kritike i kritičke osvrte, uglavnom o pjesnicima i njihovim knjigama, tiskajući ih u dalmatinskim tiskovinama, kao i u časopisu «Dubrovnik». U tjedniku "Zadarski Regional" (od veljače 2003 do siječnja 2005.), u povremenoj svojoj kolumni Licentia poetica, objavio je tridesetak epistola, upućenih (opet) pretežno pjesnicima.

Surađivao je u 'Novinama mladih", "Omladini", "Šibenskom listu", "Zadarskom listu", "Slobodnoj Dalmaciji", "Zadarskom Regionalu", "Šibenskoj reviji", "Zadarskoj reviji", "Koracima", "Poletu", "Krugovima". "Republici", '"Putevima", "Bagdali", "Odzivima", "Poljima", "Disovu glasniku", "Mogućnostima", "Dubrovniku"... A pjesme su mu tiskane i u skupnim knjigama: "Almanahu" (Zadar) "Moreplovi" (Dubrovnik), "Zbirka poezije" (Koprivnica), "Dodiri, odlasci" (Rešetari) "Pobratimstvo lica u nemiru" (Split). "Naša velečasna maslina" (Split), "Vedri Vidra" (Split)... Član je Društva hrvatskih književnika, živi i radi u Žirju i Zadru.

Djela

• "Zvijezde nad raskršćem", Zagreb, 1955.
• "Vrisak krvi", Zadar, 1961.
• "Nakon brodoloma", Zadar, 1969.
• "Dozivanje mora", Split, 1980.
• "Upornost hodanja", Zagreb, 1984.
• "Zadarska ogrlica", Zadar, 1987.
• "Zatočenik mora", Zadar, 2003.
• "Zlato moga praha", Split, 2008.
• "Dah sunca", Zadar, 2010.

Knjige u rukopisu: Iznenadni susret (proza), Kazališne kritike, Epistole, Osvrti i ogledi, Komentari haiku pjesama.

Nagrade: Druga nagrada za sonetni vijenac «Zadarska ogrlica» na jugoslavenskom natječaju za ljubavni, odnosno rodoljubni sonetni vijenac koji je (natječaj) bio raspisao bjelopoljski (Crna Gora) književni časopis «Odzivi» 1986. godine.