Slovensko rodnoverje ili rodna vera je jedan od modernih[n 1] naziva za obnovljenu, mnogobožačku, etničku religiju Slovena[1][2][n 2] i njeno ponovno praktikovanje među slovenskim narodima.[4][5][6] Njeni sledbenici poštuju božanstva starih Slovena i kultove predaka, vegetacije, vatre, vode i svetih životinja.

Kolovrat, jedan od simbola rodnoverja

Sloveni nisu imali posebno ime za svoju etničku religiju, jer se podrazumevalo da svaki Sloven bude istovremeno i rodnoveran,[7] pa je poseban naziv za slovensku religiju skovan tek osamdesetih godina XX veka, odnosno tek kada se u slovenskim zemljama dostigla „kritična masa“ kako ljudi zainteresovanih za istoriju, veru, tradiciju i kulturu Slovena pre prihvatanja hrišćanstva, tako i onih koji su svoju duhovnu stazu pronašli u slovenskoj religiji.[8] Termin slovensko rodnoverje se koristi u većini slovenskih zemalja, sa varijacijama koje su u skladu sa osobenostima slovenskih jezika (rus. rodnovérie, rodnaя vera; polj. rodzimowierstwo, rodzima wiara; ukr. rіdnovіr'я, ridna vira; češ. rodnověří, rodná víra; slov. rodnoverie; bug. rodnoverie; sh. rodnoverje; sh. rodnoverje, rodna vera, rodna vera). Naziv je nastao kao kovanica reči rod i vera.[9] Izraz koji je u upotrebi u engleskom jeziku je Rodnovery.[n 3] Alternativni nazivi su slovenska vera,[n 4] narodna vera,[n 5] stara vera, staroverstvo,[n 6] staroverje.

Izvori za slovensko rodnoverje uredi

Neposredni izvori za slovensko rodnoverje[n 7] su narodno predanje,[10][11] običaji i obredi;[12][13][14] pisani romejski,[15] slovenski,[16][17][18][19][20][21][22] germanski,[23][24][25][26][27][28][29][30] и арапски извори;[31][32][33] arheološki[34][35][36][37][38][39][40][41][42] i drugi nalazi.[43]

Posredni izvori su manje ili više uspešne sinteze narodnog predanja, analize predanja slovenskih naroda[44][45] i njihovih obreda i običaja, pokušaji rekonstrukcije bazirani uglavnom na etnološkim nalazima, komparativnoj religiji i arheološkim nalazima.[46][47][48][49][50][51][52][53][54]

Deo slovenskih rodnovernih verskih zajednica koristi i kontroverznu „Velesovu knjigu“ kao izvor.

Pojedine slovenske rodnoverne verske zajednice se koriste i falsifikovanim narodnim predanjem i materijalnim nalazima, verskim sadržajima drugih veroispovesti i autorskim tekstovima religijskog sadržaja.

Vidi još uredi

Napomene uredi

  1. Naziv rodna vera se može naći početkom XX veka, npr. u nazivu ukrajinske rodnoverne organizacije „Rodna vera“ (ukr. Rіdna vіra) osnovane 1934. godine, dok naziv rodnoverje nastaje krajem osamdesetih godina XX veka.
  2. Rodnoverje je zapravo naziv za etničku religiju u opštem slučaju. U grčkom jeziku pojmu rodnoverje odgovara izraz etnikos (grč. ἐθνικός), a u ruskom jeziku se koristi i pojam rus. язычество, koji potiče od crkvenoslovenskog ıảzы́kъ (narod, pleme, rod) i u delima hrišćanskih autora označava veru mnogobožačkih religija. U engleskom jeziku pojmu rodnoverje odgovaraju izrazi engl. ethnic religion i engl. native faith što je i bukvalni prevod pojma rodnoverje. Pun naziv koji se koristi u dokumentima rodnovernih grupa i organizacija i u radovima posvećenim slovenskoj religiji glasi slovensko rodnoverje, npr. polj. Rodzimowierstwo słowiańskie. Slično tome postoji germansko rodnoverje, što označava etničku religiju germanskih naroda, npr. Asatru, grčko rodnoverje, tj. Helenizmos (grč. Έλληισμὀς, engl. Hellenismos), prusko rodnoverje(Prūsiskas Drūwis) ili letonsko rodnoverje let. Dievturība. Organizacije etničkih religija iz više evropskih zemalja su 1998. godine formirale međunarodno telo - Evropski kongres etničkih religija (engl. European Congress of Ethnic Religions).[3]
  3. Verzija na engleskom jeziku koju koriste mnogi slovenski paganski sajtovi i koja je naziv domena jedne od najvećih organizacija slovenskih rodnovernih u Ruskoj Federaciji: http://rnv.rodnovery.com/.
  4. U nazivu poljskog rodnovernog udruženja zapadno-slovensko versko udruženje „Slovenska Vera“ (polj. Zachodniosłowiański Związek Wyznaniowy „Słowiańska Wiara“).
  5. Na primer, u nazivu organizacije Ruska narodna vera (rus. Русская Народная Вера).
  6. Na primer, u Sloveniji se slovensko rodnoverje naziva i staroversto, a deluje slovensko rodnoverno udruženje „Staroverci“.
  7. Radi preglednosti u odeljku je naveden samo manji deo izvora, a ne svi izvori.

Izvori uredi

  1. „Neopogaństwo, Rodzimowierstwo i Pseudorodzimowierstwo“ Arhivirano 2012-04-13 na Wayback Machine-u, Ratomir Wilkowski (pl)
  2. „Битцевское Обращение“ Arhivirano 2008-12-23 na Wayback Machine-u, Круг языческой традиции, Москва, 17.03.2002. (ru)
  3. Declaration of European Congress of Ethnic Religions, Vilnius, Lithuania, 23rd June 1998.
  4. Aitamurto, K., „Russian Rodnoverie - Negotiating Individual Traditionalism“, Aleksanteri Institute, University of Helsinki, The 2007 International Conference, Bordeaux, France (en)
  5. „Staroverstvo danes“ Arhivirano 2011-12-06 na Wayback Machine-u (sl)
  6. „Rodzima Wiara (poszerzone wyznanie wiary)“ Arhivirano 2014-02-02 na Wayback Machine-u, Rodzima Wiara (pl)
  7. „Русская Народная Вера“ Arhivirano 2012-04-07 na Wayback Machine-u, Всероссийский религиозный союз Русская народная вера (ru)
  8. Michael Strmiska. „Modern Paganism in World Cultures“. Chapter Six: The Revival of Ukrainian Native Faith by Adrian Ivakhiv. pp. 209-239.
  9. Кавыкин О. И., Родноверы. (Самоидентификация неоязычников в современной России)., Институт Африки РАН, Москва, 2007., ISBN 978-5-91298-017-6
  10. Раде С. Н. Рајић, „Митско, етичко и заветно у епским песмама“ Arhivirano 2013-12-03 na Wayback Machine-u
  11. Primus Sobotka, „Rostlinstvo a jeho význam v národních písních, pověstech, bájích obřadech a pověrách slovanských“, Nákladem Matice c̆eské, Praha, 1879.
  12. Караџић, Вук Стефановић, „Живот и обичаји народа српскога“, у наклади Ане удове В. С. Караџића, Беч, 1867.
  13. Вукановић, Татомир, „Енциклопедија народног живота, обичаја и веровања у Срба на Косову и Метохији. VI век - почетак XX века“, Војноиздавачки завод, Београд, 2001., ISBN 86-335-0107-4, ISBN 86-7388-124-2
  14. Vukelić, Deniver, „Pretkršćanski prežici u hrvatskim narodnim tradicijama“[mrtav link], Hrvatska revija, Broj 4-2010, 30. listopada 2010., Matica Hrvatska, Zagreb, ISSN 1330-2493
  15. „Византијски извори за историју народа Југославије“, I-III, САН, Научно дело, Београд, 1955.-1966.
  16. Povest minulih leta; Aleksandr Koptev, „Pagan Rites in the Story of the Princess’ Revenge (the Russian Primary Chronicle, under 945–946)“, Mirator, volume 11.1, Helsinki, 2010.
  17. „Dalimilova hronika“
  18. „Kozmina hronika“
  19. „Statuta provincialia breviter“, cca 1420.
  20. „Dlugoševa hronika“
  21. Letopis popa Dukljanina
  22. Slovo o Igorovom pohodu
  23. Adamus Bremensis, „Gesta Hammaburgensis ecclesiae pontificum“ Arhivirano 2007-12-23 na Wayback Machine-u, Liber II, Liber III ((lat.))
  24. Helmold von Bosau, „Chronica Slavorum“, 1.I, 1.VI, 1.XVI, 1.XXI, 1.LII, 1.LXIV, 1.XXCIV, 2.XII
  25. Saxo Grammaticus, „Gesta Danorum“, Liber XIV
  26. Thietmar von Merseburg, „Thietmari Merseburgensis episcopi Chronicon“ ((lat.))
  27. William of Malmesbury, „Gesta Regum Anglorum“; Leszek Paweł Słupecki, Roman Zaroff, „William of Malmesbury on Pagan Slavic Oracles: New Sources for Slavic Paganism and its two Interpretations“, Studia Mythologica Slavica II, Znanstvenoraziskovalni center SAZU, Ljubljana, 1999. (sl)
  28. Konrad Botho, „Cronecken der Sassen“, 1492.
  29. Masch, Andreas Gottlieb, „Die gottesdienstlichen Alterthümer der Obotriten, aus dem Tempel zu Rhetra“, Gedruckt bey Carl Friedrich Rellstab, Berlin, 1771., репринт: Андреас Готлиб Маш, „Ретра - последње словенско светилиште“, Пешић и синови, Београд, 2008., ISBN 978-86-7540-102-5
  30. Русанова И. П., Тимощук Б. A., „Языческие святилища древних славян“ , Ладога-100, Москва, 2007., ISBN 5-94494-051-3 Uneseni ISBN nije važeći.
  31. Ибн-Фадлан, „Записка о путешествии на Волгу“ (ru)
  32. „Ibn Fadlan and the Rusiyyah“ Arhivirano 2013-10-01 na Wayback Machine-u, James E. Montgomery, Cambridge, Journal of Arabic and Islamic Studies, Volume III, 2000. pp. 1-25. (en)
  33. Al Masudi, „Zlatna polja i rudnici dragog kamenja“
  34. Б. А. Рыбаков, Календарь IV в. из земли полян., „Советская археология“, 1962., № 4.
  35. В. А. Городцов, „Заметка о глиняном сосуде с загадочными знаками“, „Археологические известия и заметки“, том V, Москва, 1897., № 12
  36. Сборник „Культура древней Руси“, том I—II, Москва, 19501951.
  37. Е. М. Эпштейн. „К вопросу о времени происхождения русской письменности“, „Ученые записки Ленинградского университета по историческим наукам“, выпуск 15, 1947.
  38. Јанковић, проф. др Ђорђе, „Српске громиле“, Свесловенски савез, Књижевна реч, Београд, 1998., ISBN 978-86-83173-01-3
  39. „Завада око српских громила“, НИН4. децембар 2008., стр. 42. и 43.
  40. Јанковић, проф. др Ђорђе, „Словенске особине насеља позноримског доба на југоистоку Паноније“, Пројекат Растко
  41. „Mythologie und Götterwelt der slawischen Völker. Die geistigen Impulse Ost-Europas.“, Zdenek Váňa, Uravhhaus, Stuttgart, 1992. стр. 35
  42. Паул Гриндер Хансен, „Историја, археологија и Венди“ у „Пад Арконе или сумрак словенског паганизма“, Растко Костић, Атос, Београд, 2009., стр. 179-203, ISBN 978-86-904569-3-2
  43. Дубов, И.В., „Новые источники по истории Древней Руси.“, Издательство Ленинградского университета, Ленинград, 1990., ISBN 5-288-00441-2
  44. Драган Јацановић, „Српско календарско знање у епској народној поезији“, Центар за митолошке студије Србије, Рача, 2000.
  45. Драган Јацановић, „Српска народна епика као извор археолошке информације“[mrtav link], Гласник Српског археолошког друштва, 1998., бр. 14, стр. 299-313
  46. Louis Leger, „La Mythologie Slave“, 1901.
  47. „Slavic religion“, Gimbutas, M., The Encyclopedia of Religion, volume 13, ed. Mircea Eliade, Macmillan, New York, 1987., pp. 353-361, ISBN 978-0-02-897138-4
  48. Рыбаков Б.А., „Язычество древних славян“, Издательство 'Наука', Москва, 1981., ISBN 5-344-00091-X
  49. Zaroff, Roman, „Organized Pagan Cult in Kievan Rus’. The Invention of Foreign Elite or Evolution of Local Tradition?“, Studia Mythologica Slavica II, 1999., pp. 47-76, (en)
  50. Александра Бајић, „Богови старих Словена“, Пешић и синови, Београд, 2008., ISBN 978-86-7540-096-7
  51. Александра Бајић, „Велика богиња Словена“, Пешић и синови, Београд, 2007., ISBN 978-86-7540-079-0
  52. Сретен Петровић, „Систем српске митологије“, Ниш, 2000. ISBN 86-7455-415-6
  53. Vitomir Belaj, „Hod kroz godinu“, drugo izdanje, Golden marketing, Tehnička knjiga, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-212-334-0
  54. Jerzy Strzelczyk, „Mity, podania i wierzenia dawnych Słowian“, Rebis, Poznań, 2007., ISBN 978-83-7301-973-7

Spoljašnje veze uredi