Rodhocetus
Rodhocetus je bio jedan od izumrlih rodova kitova koji su posjedovali osobine kopnenih sisara, time pokazujući evolutivni prijelaz sa kopna u more.
| Rodhocetus | |
|---|---|
| |
| Umjetnički prikaz | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Cetacea |
| Podred: | †Archaeoceti |
| Porodica: | †Protocetidae |
| Rod: | †Rodhocetus |
Opis uredi
Rodhocetus (iz srednjeg eocena) je dobio naziv prema jednoj strani Rhodoa, golog dijela antiklinorija Zinda Pir na istočnoj strani planinskog lanca Sulejman u Pakistanu. Prva otkrivena vrsta (Rodhocetus kasrani) imala je osobine kao što su velika karlica spojena sa pršljenima, zadnje noge, te zubi različitih oblika. U pronađene dijelove nedavno otkrivene vrste (Rodhocetus balochistanensis) spadaju kosti članka, čime je dodatno ojačana već dobro utvrđena veza između parnoprstaša i kitova, a oslabljena je veza sa mezonihidima.
Smatra se da vrsta Rodhocetus balochistanensis zapravo pokazuje direktnu evolutivnu vezu sa parnoprstašima (kao što su nilski konj, koji se smatra najbližim srodnikom kitova). Struktura kostiju članka vrste R. balochistanensis' pokazuje da je trochlea bila dvostruko namotana. Ta osobina može se vidjeti samo još kod parnoprstaša, dok sisari iz ostalih redova imaju jednostruko namotane. To potvrđuje istraživanja genetske srodnosti kitova i drugih životinja. Zbog toga su stare hipoteze da su kitovi potomci mezonihida, zasnovane na fosilnim ostacima i anatomskim sličnostima zuba i lubanja tih dviju skupina, pretežno odbačene.
Kosti uha kod roda Rodhocetus već su bile jako slične onima kod kitova, mada je njegov način plivanja bio mnogo drukčiji. Rodhocetus je očito bio više prilagođen životu u vodi od ranijih rodova (npr. Ambulocetusa) i imao je velika stopala na zadnjim nogama kojima se kretao kroz vodu. Imao je i snažan rep kojim se možda služio kao kormilom.
Philip Gingerich je 2003. metodom glavnih komponenti pokazao da su proporcije njegovih udova bile sličnije istima kod sibirske vodenkrtice.[1]
Fosili uredi
Philip Gingerich je 2001. pronašao prve fosile vrste R. kasrani u provinciji Balučistan (Pakistan). Sa starošću od oko 47 miliona godina, oni spadaju među nedavno otkrivene fosile, (u koje spadaju i fosili pakicetida) koji su bacili dosta svjetlosti na nekada nejasno evolutivno porijeklo kitova.[2]
Galerija uredi
-
Karlica, pršljeni i zadnji udovi -
Lubanja roda Rodhocetus, University of Michigan Museum of Natural History
Izvori uredi
- ↑ Gingerich, Philip (2003). „Land-to-sea transition in early whales: evolution of Eocene Archaeoceti (Cetacea) in relation to skeletal proportions and locomotion of living semiaquatic mammals”. Paleobiology 29 (3): 429–54. DOI:10.1666/0094-8373(2003)029<0429:LTIEWE>2.0.CO;2.
- ↑ Gingerich, Philip D. „Research on the Origin and Early Evolution of Whales (Cetacea)”. Pristupljeno January 2013.