Robert II od Bellêmea
Robert de Bellême (o. 1056 – iza 1130) bio je anglo-normanski (francuski) plemić i feudalni magnat iz moćne Kuća Bellême, poznat kao jedna od najvažnijih ličnosti u borbi za vlast sinova engleskog kralja Williama Osvajača.
Rodio se u Engleskoj kao najstariji sin Rogera od Montgomeryja, 1. earla Shrewsburyja i Mabel de Bellême.[1] Godine 1070. je došao u Normandiju u Bellême. Godine 1076. je proglašen vitezom od strane Williama Osvajača tokom pohoda na Maine, ali se već 1077. pridružio kratkotrajnoj pobuni Williamovog sina Roberta Curthosea. Majčin posjed je godine 1079. naslijedio nakon njenog ubistva; kralj William je tada u njegovom zamku postavio vlastiti garnizon.
Kada je William 1087. umro, Robert je protjerao garnizon, a sljedeće godine je došao u Englesku te se priključio ustanku anglo-normanskih velikaša koji su pokušali svrgnuti engleskog kralja Williama Rufusa i zamijeniti ga njegovim bratom Robertom Curthoseom. Robert de Belleme je bio među onim ustanicima koji su najduže pružali otpor Rufusu, ostavši na kraju usamljen u opkoljenom Rochesterskom zamku. Predao se tek nakon dugih pregovora, kada su kraljevi pristaše Rufusa jedva nagovorili Rufusa da mu ne samo poštedi život, nego i omogući siguran prolaz natrag u Normandiju.
Iako nije sudjelovao u ustanku, Roberta de Bellemea je u Normandiju pratio Rufusov mlađi brat Henry, koji se na putovanju s njim sprijateljio. Na nagovor Oda od Bayeuxa ih je Robert Curthose dao nakratko zatvoriti, što je izazvalo kraći oružani sukob normandijskog vojvode s Robertovim ocem Roger. Godine 1090. je Robert de Belleme ponovno stekao vojvodinu naklonost. Nakon Rogerove smrti 1094. Robert je naslijedio njegove normandijske, a brat Hugh od Montgomeryja engleske posjede.
Kada je 1096. Robert Curthose otišao u prvi križarski rat, Robert de Belleme se ponovno približio Rufusu, te ishodio nasljedstvo bratovih posjeda u Englesku; sa Rufusom je ostao u dobrim odnosima do njegove smrti 1100. Kada se Curthose vratio, Robert de Belleme se okrenuo protiv svog prijatelja Henryja koji je preuzeo Rufusovo englesko prijestolje kao Henry I. Nagovorio je Curthosea da se 1101. iskrca u Engleskoj, ali je pokušaj preuzimanja vlasti brzo propao te je sklopljen Sporazum u Altonu. Godinu dana kasnije je kralj Henry oduzeo preostale Robertove posjede u Engleskoj. Kada je Henry napao Normandiju, Robert se borio protiv njega u bitci kod Tinchenbraija 1106. nakon čega je Henry preuzeo Normandiju i utamničio brata. Robert de Belleme se formalno pokorio Henryju i neko vrijeme zadržao svoje posjede. Međutim, oko 1110. je sudjelovao u još jednoj pobuni normanskih barona.
Godine 1112. je francuski kralj Louis VI nastojao ishoditi Curthoseovo oslobađanje iz tamnice, te je kao vlastitog izaslanika poslao Roberta de Bellemea na Henryjev dvor. Engleski kralj je to iskoristio kao priliku da Roberta de Bellemea uhapsi te ga utamniči pod optužbom za neodazivanje na kraljeve pozive. Iako je taj postupak, s obzirom na povredu tadašnjih diplomatskih običaja, izazvao skandal i poslužio Louisu kao jedan od povoda za rat protiv Henryja, Robert de Belleme, isto kao i Robert Curthose, do kraja života ostao u Henryjevom zatočeništvu. Posljednji put se spominje 1130. a precizan datum njegove smrti nije poznat.
Izvori uredi
- ↑ George Edward Cokayne, The Complete Peerage; or, a History of the House of Lords and all its Members from the Earliest Times, Vol XI, ed. Geoffrey H. White (London: The St. Catherine Press, Ltd., 1949), p. 689
| Perstvo Engleske | ||
|---|---|---|
| Prethodi: Hugh od Montgomeryja |
earl Shrewsburyja 1098–1102 |
Slijedi: oduzeta titula |