Robert Valdgoni

Robert Valdgoni (pseudonim: Aleksej Mihajlovič Buligin; 31. maj 1892Moskva, 19. april 1938) je bio hrvatski revolucionar, komandant Crvene armije u Oktobarskoj revoluciji i član KPJ.

Robert Valdgoni
Robert Valdgoni posle hapšenja 1938. godine.
Robert Valdgoni posle hapšenja 1938. godine.
Robert Valdgoni posle hapšenja 1938. godine.
Karijera
Važnije bitke Prvi svjetski rat
Ruski građanski rat

Pogubljen je za vrijeme Velike čistke 1938. godine.

Biografija uredi

Robert Valdgoni rođen je u Austro-Ugarskoj 31. maja 1892. godine. Po nacionalnosti je bio Hrvat.[1] Borio se na strani Belogardejaca u puku "Matija Gubec" u kojem je bio i Pavle Gregorić. Početkom 1920, zahvaljujući boljševičkoj agitaciji Gregorića, Valdgonija, i još nekih oficira, ceo puk je prešao na stranu Crvene armije.[2] Potom je postao načelnik novoosnovane Jugoslovenske sekcije pri Moskovskim pešadijskim tečajevima, koja je formirana na inicijativu Centralnog jugoslovenskog biroa Centralnog komiteta RKP(b).[3]

1921. godine, na kraju Građanskog rata se zajedno sa suprugom vratio u novoosnovanu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Zaposlio se kao revizor u kompaniji "Singer", a zatim je postao direktor filijale. Kao direktor filijale je zapošljavao komuniste koji nisu mogli da se zaposle nigde drugde nakon donošenja Zakona o zaštiti države. Takođe je postao član Komunističke partije Jugoslavije i aktivno se bavio ilegalnim partijskim radom. Radio je sa Ladislavom Žerjavićem, Jovanom Mališićem, Nikolom Kovačevićem i Jovom Ljumovićem i drugima. Navodno je bio i sekretar okružnog komiteta KPJ u Varaždinu. 1927. je pokušavao da postavi komuniste na izbornu listu za varaždinski okrug, nakon čega je privukao pažnju policije. Stoga odlučuje da emigrira u Sovjetski Savez da bi izbegao hapšenje. Tamo je stigao 20. novembra 1927. godine.[4]

 
Spomen-obeležje Robertu Valdgoniju na Donskom groblju u Moskvi, na mestu gde je njegov pepeo pohranjen zajedno sa ostacima preko 5,000 žrtava staljinskog terora.

Do kraja svog života živeo je u Moskvi kao politički emigrant pod imenom Aleksej Mihajlovič Buligin. Radio je kao kontrolor laboratorijske opreme u Glavnom odeljenju za vađenje nafte pri Narodnom komesarijatu za tešku industriju. Uhapšen je 19. jula 1938. godine. Zbog "antisovjetske, špijunske i terorističke delatnosti" osuđen je na smrt 19. aprila 1939. i istog dana pogubljen. Rehabilitovan je 10. juna 1958.[1]

Povezano uredi

Reference uredi

Vanjske veze uredi