Rikard Lang
Rođen/a 22. februar 1913. (1913-02-22)
Vinkovci, Austro-Ugarska Monarhija
Umro/la 16. septembar 1994. (dob: 81)
Zagreb, Hrvatska
Počivalište Mirogoj, Zagreb
Nacionalnost Hrvat
Etnicitet Židov[1][2]
Državljanstvo Hrvatska
Alma mater Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Zanimanje pravnik, ekonomist
Djeca Slobodan Lang
Roditelji Ignjat Lang
Terezija (Schwartz) Lang

Rikard Lang (Vinkovci, 22. 2. 1913 - Zagreb, 16. 9. 1994), ugledni hrvatski i jugoslavenski ekonomist i pravnik. Otac je hrvatskog političara i liječnika Slobodana Langa. Ugledno je ime svjetske ekonomske misli.

BiografijaUredi

Prof.dr.sc. Rikard Lang se rodio 22. 2. 1913 godine u vinkovačkoj židovskoj porodici odvjetnika dr. Ignjata i Terezije Lang. Otac mu je u Vinkovcima vodio odvjetnički ured i bio predsjednik Židovske općine Vinkovci, a majka je bila poštovana kučanica i gospođa predratnih Vinkovaca.[3] U Vinkovcima je Rikard pohađao pučku školu i gimnaziju. Maturirao je 1931 godine. Na studij je otišao u Zagreb, gdje je došao u kontakt s ljevičarskim pokretima. Studirao je pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na kojem je diplomirao i doktorirao 1936 godine. Nakon diplome zaposlio se je kao odvjetnički pripravnik. Tu ga je dočekao Drugi svjetski rat i uspostava Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Radio je kao odvjetnički pripravnik do sredine 1942, nakon čega se priključio Narodnooslobodilačkoj borbi (NOB). Rikardova cijela porodica stradala je u koncentracijskom logoru Jasenovac tijekom Holokausta. Godine 1941 fra Hijacint Bošković, jedan od cijenjenih dubrovačkih i hrvatskih dominikanaca, izvanredno se angažirao u pokušaju da spasi Rikardove roditelje. S tom je svrhom putovao iz Dubrovnika u Vinkovce, te sa sobom imao posebnu dozvolu da Ignjata i Tereziju Lang povede sa sobom u Dubrovnik. Nažalost, Ignjat Lang je odbio napustiti Vinkovce, rekavši fra Hijacintu: "Bio sam predsjednik Židova u miru i ostat ću to i u ratu."[3] Rikard Lang je ostao u partizanima do kraja rata 1945 godine. 1944 bio je jedina osoba iz Jugoslavije koja je pratila Josipa Broza Tita na razgovore s Winstonom Churchillom u Italiji. Prilikom tih razgovora imao je dopuštenje biti naoružan, a Tito ga je poveo sa sobom kao partizana, govornika svjetskih jezika (engleski, njemački, francuski, talijanski i ruski) i osobe iznimna intelekta.[4][5]

Nakon rata dobio je mjesto predavača na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Ondje je pokrenuo da se osnuje katedra Političke ekonomije. Na toj je katedri predavao od 1947 do umirovljenja 1983 godine. Na istoj je bio izvanrednim profesorom od 1952, od 1958 redovnim, i predstojnikom. Od 1960 je dvije godine bio dekanom, a potom dvije godine prodekanom. Predavao je u SR Hrvatskoj i inozemstvu, u zemljama Zapada, istočnog bloka i zemljama Trećeg svijeta. Često je bio mostom u komunikaciji zapadnih i istočnih odnosno kapitalističkih i realsocijalističkih ekonomskih stručnjaka, jer je poznavao socijalističke planske sustava i tržišno gospodarstvo. Vodio je na Pravnom fakultetu poslijediplomski studij Samoupravljanje i udruženi rad - ekonomski i pravni aspekti.[5]

Svjetskoj je zajednici ekonomskih stručnjaka privukao pozornost svojim znanjem na području samoupravljanja, jer je zainteresirao i zapadne tržišne ekonomiste. Razlog tome bila je radnička participacija u upravljanju poduzećem, budući da se smatralo da i u tržišnim gospodarstvima može utjecati na rast proizvodnosti rada. Druga dimenzija je ona što je bilo korisno za istočni blok: samoupravljanje je bio model pomoću kojeg bi se preostale središnjeplanska gospodarstva mogle vratiti u okrilje tržišnih gospodarstava.[5]

Zaslužnik je hrvatskih ekonomskih ustanova i znanstvenih časopisa, kojima je bio pokretačem, prvim direktorom i urednikom. Bio je direktorom zagrebačkog Ekonomskog instituta od početka rada te ustanove 1954 godine. Istakao se u Hrvatskom proljeću 1971 godine tako što je spriječio progone kolega na zagrebačkom Ekonomskom institutu.[6] Napustio je dužnost direktora instituta 1974 godine. Od prvog broja, od 1950 do 1952, uređivao je mjesečnik Hrvatskog društva ekonomista "Ekonomski pregled". od 1962 do 1970 uređivao je list Ekonomskog instituta u Zagrebu "Ekonomske studije".[5]

1950-ih je bio glavni tajnik prvog Udruženja za UN SR Hrvatske, dok je predsjednik bio Hinko Krizman, ondašnji ministar pravosuđa u Vladi NR Hrvatske. [7][5]

Zajedno sa Dragomirom Vojnićem i Kirom Gligorovim, radio je na problematici privredne reforme iz 1965 godine.[8] Pri pripremi reforme pridonio im je Abbe Lerner, koji je Vojniću i Rikardu posebice skretao pozornost na probleme miješanja upravljanja i rukovođenja i monopola radnoga mjesta, na potrebu definiranja titulara društvenoga vlasništva i razvitka cjelovitog (pluraliziranog) integralnog tržišta.[9][5]

Rikard Lang je bio jednim od glavnih inicijatora Opatijskog skupa ekonomista, tradicijskog godišnjeg okupljanja hrvatskih ekonomskih stručnjaka koji se održava od 1968, od doba velike društveno-ekonomske reforme koja je započela 1965 godine. Među suinicijatorima bili su Savka Dabčević-Kučar, Drago Gorupić, Jakov Sirotković, Ivo Perišin, Milan Mesarić, Dragomir Vojnić i drugi.[10][5]

Bavio se problemom teorije i prakse samoupravnog socijalizma, po čemu je jedan od rijetkih znanstvenika.[11] Pisao je i o problematici prijelaza u tržišno gospodarstvo, o reformi gospodarskog sustava, radničkom sudjelovanju u upravljanju poduzećem uspoređujući Zapadnu Njemačku i SFR Jugoslaviju i gospodarskom razvitku. Zalagao se za tržišne odnose u socijalizmu, uključivanje takvog društva u svjetske gospodarske tokove i na svjetsko tržište. Mnogi su se hrvatski gospodarski subjekti zahvaljujući Langu i Ekonomskom institutu uspješno uključili u međunarodne gospodarske tijekove.[5]

Penzionisan je 1983 godine, no to nije značilo kraj njegova znanstvenog rada, nego je do zadnjih dana svojeg života radio.[5] Prof.dr.sc. Rikard Lang je preminuo 16. 9. 1994 u Zagrebu, te je sahranjen na zagrebačkom groblju Mirogoj.[12]

DjelaUredi

  • Mali ekonomski rječnik, (gl.ur. Rikard Lang; ur. Savka Dabčević-Kučar, Drago Gorupić i dr.), 1953
  • Međunarodna suradnja i ekonomski razvoj, 1955
  • Izbor radova, 1952-1962., (autori Rikard Lang, Drago Gorupić, Ivo Vinski i dr), 1963
  • Tečaj političke ekonomije, 1964
  • Direktor u samoupravnim odnosima, 1967
  • Politička ekonomija, (1968, 2. proš. i izm.izd 1972, 3. izm.izd. 1977)
  • Problemi provođenja društveno-ekonomske reforme, (ur. Dušan Dragosavac, Drago Gorupić i dr.), 1969
  • Sveučilište i ekonomski razvoj, 1970
  • Problemi ekonomskih funkcija federacije vezanih uz djelovanje jedinstvenog tržišta, (suautor Zoran Pjanić), 1971
  • Regionalni aspekt rezultata poslovanja društvene privrede Jugoslavije od 1964. do 1968. godine: vrijeme pripreme i provođenja privredne reforme, autor: Ivan Turčić, 1972
  • Privredni sistem i ustavna reforma: (zbornik radova), (ur. Rikard Lang; članovi uredničkog odbora Milutin Baltić i dr.), 1973
  • Sistem proširene društvene reprodukcije i napredak nauke, tehnike i tehnologije, 1974*Jedinstvo tržišta i autarhija, 1977
  • Essays on the political economy of Yugoslavia, (suurednici George Macesich i Dragomir Vojnić), 1982
  • Koncepcija i strategija razvoja, 1986
  • Essays on the Yugoslav economic model, (ur. George Macesich uz pomoć Rikarda Langa i Dragomira Vojnića), 1986
  • Essays on the Yugoslav economic model, (ur. George Macesich uz pomoć Rikarda Langa i Dragomira Vojnića), 1989

Nagrade i priznanjaUredi

Dobio je brojna domaća i inozemna priznanja, odlikovanja i nagrade. Dodijelili su mu ih ugledne domaće i inozemne ustanove. Kao ugledni hrvatski gospodarstveni stručnjak, dobio je mjestu u jugoslavenstvom izaslanstvu na sjednicama Glavne skupštine UN-a, te članom u inim tijelima i specijaliziranim agencijama ove međunarodne organizacije (predsjednikom komisije u UNCTADu,UNIDO).[5]

Bio je stalnim članom Međunarodnog upravnog vijeća u:

  • Bečkom institutu za međunarodne gospodarske usporedbe[5]
  • Institutu za komparativne studije Državnog sveučilišta Floride[5]

Predavao je na brojnim domaćim i inozemnim sveučilištima, a često ga je pozivao u goste Institut za ekonomska i politička istraživanja Ruske akademije znanosti.[5]

ReferenceUredi

  1. Darko Matić. Naše tribine: U svijetu kabale. Udruga slijepih Zagreb. Preuzeto 24. 3. 2014
  2. Tijela zajednice > Glasnogovornica. Židovska vjerska zajednica Bet Israel. Preuzeto 24. 3. 2014
  3. 3,0 3,1 (21. 6. 1992). Globus. Preuzeto 30. 4. 2011. "Moja baka Terezija Lang i moj djed Ignjat Lang bili su Židovi. Živjeli su u Vinkovcima. On je bio predsjednik Židovske općine, a ona vrlo poštovana domaćica i gospođa predratnih Vinkovaca. Rat su dočekali u Vinkovcima. Godine 1941 fra Hijacint Bošković, jedan od cijenjenih dubrovačkih i hrvatskih dominikanaca, izvanredno se angažirao u pokušaju da ih spasi. S tom je svrhom putovao iz Dubrovnika u Vinkovce. Sa sobom je imao posebnu dozvolu da moga djeda i baku povede u Dubrovnik. Od najranijeg djetinjstva odgajan sam u osjećaju zahvalnosti prema fra Hijacintu, dominikancima i svim fratrima. Nažalost, ponos cijele obitelji, moj djed, odbio je napustiti Vinkovce, rekavši fra Hijacintu: "Bio sam predsjednik Židova u miru i ostat ću to i u ratu." Već sam prije opisao kako je ubijen. Moja baka, zajedno s njim, odvedena je u koncentracioni logor, premda je već bolovala od zloćudne bolesti. U logoru joj, međutim, nisu dopustili ni da umre od te bolesti, nego su je na strašan način ubili."
  4. Dragomir Vojnić: Reforma i tranzicija. Kritički osvrt na događanja u prijelomnim vremenskim razdobljima, Ekonomski pregled 57 (5-6)(2006.), str. 400
  5. 5,00 5,01 5,02 5,03 5,04 5,05 5,06 5,07 5,08 5,09 5,10 5,11 5,12 Rikard Lang (1913-1994). Pravni Fakultet u Zagrebu. Preuzeto 2. 7. 2015
  6. Članak o dr Langu Globus, 31.prosinca 1993.
  7. dr Branko Vukmir: Društva za UN u Hrvatskoj, Hrvatsko društvo za Ujedinjene narode, pristupljeno 3. 4. 2013.
  8. Dragomir Vojnić: Reforma i tranzicija. Kritički osvrt na događanja u prijelomnim vremenskim razdobljima, Ekonomski pregled 57 (5-6)(2006.), str. 394
  9. Dragomir Vojnić: Reforma i tranzicija. Kritički osvrt na događanja u prijelomnim vremenskim razdobljima, Ekonomski pregled 57 (5-6)(2006.), str. 399
  10. Ljubo Jurčić, Dragomir Vojnić: Quo vadis, Croatia? Od samoupravnog socijalizma i društva blagostanja preko ekonomije i politike tranzicije do divljeg kapitalizma i tržišnog fundamentalizma - Hrvatska na putu u Europsku uniju, Zbornik radova 19. tradicionalnog savjetovanja HDE, Opatija 2011.
  11. Dragomir Vojnić: Reforma i tranzicija. Kritički osvrt na događanja u prijelomnim vremenskim razdobljima, Ekonomski pregled 57 (5-6)(2006.), str. 400
  12. Gradska groblja Zagreb: Rikard Lang, Mirogoj RKT-112-I-72

Vanjske povezniceUredi