Reykjanesskagi
Reykjanesskagi ili Suðurnes (Južni poluotok) je poluotok koji sa juga zatvara zaljev Faxaflói na jugozapadnoj obali Islanda, u sjevernom Atlantiku.[1]
Reykjanesskagi
| |
---|---|
Koordinate: 63°52′N 22°33′W / 63.867°N 22.550°W | |
Država | Island |
Karta | |
Geografija
urediPoluotok je dug od 50 do 65 km, a širok od 45 do 13 km. Karakterizira ga aktivna vulkanska aktivnost ispod njegove površine, tako da se njegov krajolik sastoji od brda tufa (visine do 230 metara), hijaloklastitnih grebena nastalih erupcijama ispod glečera, velikih polja lave i ostataka kratera,[2] zbog čega ima izgled mjesečeve površine, s vrlo malo vegetacije. Po cijelom poluotoku postoje brojni termalni i sumporni izvori, naročito u južnom dijelu poluotoka, pored jezera Kleifarvatn i geotermalnog lokaliteta Krýsuvík.
Poluotok Reykjanesskagi je nastavak Srednjeatlantskog grebena koji izranja iz mora na samom vrhu poluotoka i nastavlja se preko cijelog Islanda od jugozapada prema sjeveroistoku.[2] Tu se može očitati geološka historija toga kraja nekoliko stotina hiljada godina u prošlost, iako je većina stijena relativno mlada, od 100.000 do 200.000 godina. Posljednji niz erupcija koji se desio na poluotoku započeo je oko 1000. i završio 250 godina kasnije.[2] Danas ugasli vulkan Reykjanes pokriva dobar dio poluotoka.
Pored grada Grindavíka nalazi se geotermalna elektrana Svartsengi, a pored nje jezero Bláa lónið (Plava laguna) koje se puni toplom i mineralnom vodom iz elektrane.
Jedna od atrakcija je most Sretni Leif (ili Miðlína) koji se proteže preko brazde Álfagjá, dug 18 i dubok 6,1 metara, pored blizu Grindavíka, koji označava granicu između evroazijske i sjevernoameričke kontinentalne tektonske ploče. Izgrađen je 2002., a nazvan je tako u čast islandskog istraživača Leifa Erikssona koji je navodno doplovio do Amerike 500 godina prije Kolumba.
Velik dio poluotoka je proglašen geoparkom, pa postoji inicijativa da se uvrsti u članstvo Evropskih geoparkova (EGN) i uđe u UNESCO-vu svjetsku mrežu geoparkova i postane motor razvoja turizma obrazovanja i ekonomije.[3]
Duž obala poluotoka leže ribarska mjestašca kao što su Grindavík i Njarðvík i grad Keflavík, poznat po svom međunarodnom aerodromu i bivšoj američkoj vojnoj bazi.[1]
Po poluotoku su česti potresi zbog širenja ploča, a najčešće se javljaju kao serije potresa koji traju po nekoliko godina. Iako je većina njih slabog inteziteta, ipak ih se osjeti preko čitavog poluotoka.[2]
Reference
uredi- ↑ 1,0 1,1 „Reykjanesbaer” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 12. 2. 2014.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 „Reykjanes Geopark” (engleski). Visit Reykjanes. Arhivirano iz originala na datum 2013-09-19. Pristupljeno 18. 2. 2014.
- ↑ „Reykjanesskaginn leynir á sér” (islandski). Grindavík. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 18. 2. 2014.
Vanjske veze
uredi- Reykjanes Geopark na portalu Visit Reykjanes Arhivirano 2013-09-19 na Wayback Machine-u (en)