Retencija

višeznačna odrednica na Vikimediji

Retencija (lat. retentio: zaustavljanje) je zadržavanje, na primjer vlage u tlu.

Retencija može značiti:

  • retencija (vodogradnja), u vodogradnji ili hidrotehnici, je uređeno područje u slijevu vodotoka koje služi za privremeno zadržavanje vode radi zaštite od poplava. Puštanjem vode u retenciju smanjuje se najveći (maksimalni) protok na nizvodnom području, pa se time količina vode koja bi inače poplavila to područje propušta kroz vodotok dulje vrijeme. Retencija može biti izvedena tako da se puni nekontrolirano, a kontrolira se samo izlaz vode iz retencijskoga prostora, ili se može puniti i prazniti kontrolirano. Tada se retencija puni prelijevanjem preko bočnoga preljeva na nasipu ili otvaranjem zapornica na ustavama. Pošto prođe opasnost od poplava nizvodnoga područja, zapornice se otvaraju i voda se vraća u vodotok.
  • retencija (medicina), u medicini, je zadržavanje neke tjelesne tekućine zbog nemogućnosti da se ona izluči, na primjer retencija mokraće pri mehaničkoj zaprjeci zbog povećane prostate ili kljenuti mišićja stijenke mokraćnoga mjehura zbog oštećenja živaca (lat. retentio urinae), retencija stolice zbog anatomske ili funkcijske zaprjeke pražnjenju crijeva (lat. retentio alvi). Također, zaustavljen prodor zuba kroz desni tijekom denticije, zaustavljeno spuštanje testisa u mošnju i njegovo zadržavanje u trbušnoj šupljini (kriptorhizam).
  • retencija (pravo), u rimskoj pravnoj tradiciji i u suvremenim građanskopravnim sustavima, je pravo zadržaja i pridržaja (lat. ius retentionis) koje ovlašćuje vjerovnika da dužnikovu stvar, koju ima u svojim rukama, zadrži dok mu ne bude isplaćena tražbina. U hrvatskom obveznom pravu, vjerovnik je također ovlašten naplatiti se iz njezine vrijednosti na isti način kao založni vjerovnik.
  • retencija (filozofija), u nauku o vremenu E. Husserla, je sjećanje na temelju onoga protentno danoga (protencija). Retencija skupa s protencijom kao onim što se odnosi na budućnost i sadašnjost stvara unutarnju svijest o vremenu. Ona je pripadna sadašnjoj fazi imanentnoga, to jest nutarnje doživljenoga vremena, s obzirom na koje se pojavljuje kao svijest o protjecanju vremena, odnosno o njegovu prelaženju u prošlost. Tako istodobno u sadašnjost ulazi buduće, protentno vrijeme, čime se uspostavlja kontinuum svijesti o vremenu. Zahvaljujući kontinuitetu prošloga, sadašnjeg i budućega, svijest o vremenu može u tom jedinstvu iskušavati predmete u njihovoj jedinstvenoj zornoj danosti.[1]

Izvori

uredi
  1. retencija, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.