Otvori glavni meni

Restitucijski edikt je odluka rimsko-njemačkog cara Ferdinanda II. službeno objavljena 6. marca 1629, prema kojem se vlasništvo crkvenih posjeda u Carstvu trebalo vratiti na stanje od prije 1552. godine kada je skolopljen Sporazum u Passau kojim su bili privremeno okončani sukobi između katolika i protestanata u tadašnjoj Njemačkoj. Odluka je donesena jedanaest godina nakon izbijanja novog sukoba poznatog kao Tridesetogodišnji rat, a u kome su car i katolici dotada postigli izuzetne uspjehe te iskorijeniti ili protjerati protestante iz velikih dijelova Njemačke.

Razlozi za ediktUredi / Уреди

Augsburški verski mir iz godine 1555. je dao pravo izbora vjeroispovjesti svjetovnom plemstvu, ali ne i crkvenom. Crkveni velikodostojnici koji bi se odlučili preobratiti na protestantizam su svoje posjede morali predati katoličkim feudalcima (što se zvalo pravilo crkvene rezervacije, reservatorum ecclesiasticum 1552). Tu odluku, međutim, protestantski knezovi nisu poštovali. Prethodni carevi Ferdinand I. i Maksimilijan II. na to nisu reagirali, nastojeći održati mir i političko jedinstvo Carstva. Tako su brojni crkveni posjedi prethodnih dceenija prešli u protestanske ruke ili bili sekularizirani, a što je uključilo nadbiskupiju Bremen (1560) i Magdeburg (1566), sedam biskupija i oko 500 samostana.

Poslije toga je Ferdinand I, kako bi pridobio protestante, Augusburški mir nadopunio dodatnom deklaracijom (Declaratio Ferdinandea), kojom jamči vjersku slobodu svim podanicima u carskim gradovima i crkvenim posjeda. Međutim, to pravilo, zbog načela cuius regio - eius religio katolički knezovi nisu htjeli priznati jer nikad nije potvrđeno od strane Reichstaga.

Donošenje ediktaUredi / Уреди

Ferdinand II. je Restitucijski edikt donio u trenutku kada se činilo da je konačna pobjeda nad protestantima u ratu neizbježna, pa bilo kakvi ustupci protestantima više nisu potrebni. Praktična primjena edikta je, međutim, značila da će njemački protestanti izgubiti zemlju i financijske resurse akumulirane prethodnih decenija, a što je neke od njih nagnalo, da svemu usprkos nastave borbu. To je posebno bio slučaj u Sjevernoj Njemačkoj, čiji su knezovi u pomoć pozvali Gustava Adolfa II, protestantskog kralja susjedne Švedske. Njegova se vojska sljedeće godine iskrcala u Njemačku i započela pohod u kojem će carskim i katoličkim snagama nanijeti niz teških poraza i tako preokrenuti ishod sukoba.

Nakon samo nekoliko godina je Ferdinand II shvatio da je Restitucijski edikt bio pogreška, odnosno da je njime samo nepotrebno produžio ono što je trebalo biti dobiveni rat. Godine 1635. je sa protestantskim knezovima sklopio Praški mir čije su odredbe van snage stavile Restitucijski edikt, a što je konačno potvrđeno Vestfalskim mirom 1648. godine.

LiteraturaUredi / Уреди

  • Lee, Stephen J. (1995). Tridesetletna vojna. Ljubljana: Znanstveno in publicistično središče. cobiss