Republika Nova Granada
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
.svg){kind=small}
Republika Nova Granada (španjolski: República de la Nueva Granada) bila je suverena unitarna država koja je egzistirala od 1831 do 1858.[1]
Historija uredi
Sredinom 1830-ih postao je neminovan raspad Velike Kolumbije, kad je septembru venecuelanski kongres usvojio novi Ustav, koji ju definira kao suverenu državu, gotovo istovremeno kao i Ekvador.[2]
Republika Nova Granada zakonski je stvorena kao suverena država, nakon usvajanja Ustava u novembru 1831., ratificiranog 1832. pod predsjedanjem generala Joséa Maríe Obanda, privremeno zaduženog za vladu.[2]
Nova republika prostirala se na teritoriju Departmana Cundinamarca Vicekraljevstva Nova Granada iz 1810.[2] To je bio prostor od nekih 2.243,000 km² ograničen između Kostarike, Karipskog mora, Venezuele, Brazila, Ekvadora i Pacifika, na kom je 1851. živjelo 2 miliona stanovnika.[2] Nova država reformirala je državnu upravu, ukinula departmane Velike Kolumbije, i umjesto toga podjelila zemlju na 19 provincija: Veragua, Panama, Chocó, Cartagena, Santa Marta, Riohacha, Socorro, Pamplona, Mompós, Antioquia, Mariquita, Vélez, Casanare, Bogotá, Neiva, Cauca, Buenaventura, Popayán, Pasto, Arma i Cáceres.[2]
Francisco Santander vodeća politička ličnost nakon Bolívara bio je predsjednik od 1832. do 1837. Njegovu vladavinu obilježio je napredak zemlje, u kojoj je počeo i industrijski razvoj. Građanski rat koji je počeo nakon njegove smrti 1840. označio je kraj tih tendencija i ulazak zemlje u krizu.[1]
Moderna politička historija Kolumbije započela je krajem 1840-ih razdvajanjem na Liberalnu i Konzervativnu partiju. General Tomás Cipriano de Mosquera, konzervativac za svog prvog mandata (1845.-49.) je kao kao predsjednik ukinuo državni monopol na prodaju duhana i zamjenio ga privatnim, time je povećao proizvodnju i izvoz duhana, ali je smanjio budžetski prihod države.[1]
Smjenio ga je general José Hilario López, iz radikalne frakcije Liberalne partije, koja je cilj imala provesti reforme koje bi narodu donijele više sloboda. Njegova vlada ukinula je ropstvo i čitav niz poreza i monopola, ali je ukinula zajedničko vlasništvo nad zemljom domorodačkih indijanaca. Ta mjera dovela je do tog, da su njihove male parcele u par godina, pokupovali veleposjednici, pa su postali napoličari i još siromašniji.[1]
Porez toga López je službeno odvojio crkvu od države, preuzeo obrazovanje iz njenih ruku i podvrgao niže svećenike izborima.[3]
Vladavina liberala izazvala je reakciju konzervativaca, koji su iskoristili nezadovoljstvo osiromašenog stanovništva i ponudili novi ustav koji je doveo do stvaranja nove države - Granadinske Konfederacije.[2]
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 „The republic to 1930” (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 8.1.2023.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 „República de la Nueva Granada 1831-1858” (španjolski). Sogeocol. Pristupljeno 7.1. 2023.
- ↑ „New Granada” (engleski). Country Studies (Library of Congress). Pristupljeno 8.1. 2023.