Otvori glavni meni
Republika Kuba
República de Cuba
Flag of the United States (1896–1908).svg
 
Flag of the United States (1896–1908).svg
1902. – 1906.
1909. – 1959.
Flag of the United States (1896–1908).svg
 
Flag of Cuba.svg
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna: "La Bayamesa"
Lokacija Republike Kube
Glavni grad Havana
Jezik/ci španjolski jezik
Religija katolicizam
Vlada Unitarna predsjednička republika
(1902–1940)
Autoritarna polupredsjednička republika
(1940–1959)
Predsjednik
 - 1902. – 1906. Tomás Estrada Palma (prvi)
 - 1952. – 1959. Fulgencio Batista (zadnji)
Premijer
 - 1940. – 1942. Carlos Zayas (prvi)
 - 1959. José Miró Cardona (zadnji)
Historija Moderno doba
 - Plattov amandman 2. ožujka 1901.
 - Usvojen Ustav 20. svibnja 1902.
 - Pentarhija 1933.
 - Sporazum o odnosima 29. svibnja 1934.
 - Batistin puč 1952.
 - Kubanska revolucija 1. siječnja 1959.
Valuta kubanski pezo
Danas dio  Kuba

Republika Kuba (španjolski: República de Cuba) u periodu od 1902. do 1959. godine referira se na povijesni period u razvoju državnosti Kube, od trenutka sticanja potpune nezavisnosti nakon prve američke okupacije 1902. godine pa do Castrove komunističke revolucije 1959. godine. Republika Kuba je gotovo kontinuirano egzistirala tokom 57 godina, uz izuzetak druge američke okupacije, koja je trajala od 1906. do 1909. godine. Nakon Castrove revolucije, Kuba nije raskinula državnopravnu tradiciju s inicijalnom republikom, ali je uveden socijalistički sustav pa se u historiografskoj literaturi ta dva perioda, iako nije došlo do raskida u pravnom smislu, promatraju odvojeno.

Kubansku nezavisnost garantirali su Tellerov i Plattov amandman, a formalno je realizirana 20. svibnja 1902. usvajanjem Ustava. Iako formalno nezavisna, Kuba je u ovom periodu bila klijentska država Sjedinjenih Država. Izvorno je bila predstavnička demokracija, međutim vrlo brzo je počela potpadati pod kontrolu različitih vojnih hunti. Dotad najsnažniju diktaturu provodio je predsjednik Gerardo Machado, koji je svrgnut tokom 1933. godine, a njegov nasljednik, Carlos Manuel de Céspedes y Quesada, uklonjen je u tzv. Pukovničkom puču, kojeg je predvodio Fulgencio Batista. Na vlast je došla Pentarhija, koja je za svog nasljednika odredila svog člana, Ramóna Graua.

Nakon Grauove ostavke 1934. godine, Batista je preuzeo kontrolu nad Kubom preko serije marionetskih predsjednika, a što je dovelo do perioda konstantnog nemira na otoku. Godine 1940., usvojen je novi, progresivni ustav, a Batista je izabran za predsjednika. Nakon isteka četverogodišnjeg mandata, na čelo države ponovo je došao Grau, ali isti nije uspio stabilizirati situaciju u državi. Nakon što je svoj mandat odradio Grauov štićenik, Carlos Prío Socarrás, Batista se ponovo kandidirao na izborima 1952. godine. Nakon izbornog poraza, Batista je povao puč i ponovo preuzeo vlast, zabranivši iste godine djelovanje Komunističke partije Kube. Batistina Kuba je istovremeno bila i prilično napredna zemlja za latinoameričke standarde, međutim otprilike trećina stanovnika se smatrala siromašnima i nije uživjela u preraspodjeli materijalnih dobara. Krajem 50-ih dolazi do jačanja zabranjenih komunista što prerasta u revoliciju koja je dovela do Batistina svrgavanja i bijega iz zemlje 1959. godine te uspostave socijalističkog sistema na Kubi. Tim je činom formalno dokinuta Republika Kuba iz 1902. godine, a država je, pod istim nazivom, nastavila egzistirati kao socijalistička država.