Rekombinaze su genetički rekombinatni enzimi. DNK rekombinaze su u širokoj upotrebi u multičelijskim organizmima za manipulaciju strukture genoma, i za kontrolu ekspresije gena. Ovi enzimi, izvedeni iz bakterija i gljiva, katalizuju direkciono senzitivne reakcije DNK razmene imeđu kratkih (30–40 nukleotida) ciljnih sekvenci koje su specifične za svaku rekombinazu. Te reakcije omogućavaju četiri osnovna funkcionalna modula, isecanje/umetanje, inverziju, translokaciju i kasetnu razmenu, koje su korištene individualno ili u kombinaciji u širokom nizu konfiguracija za kontrolu ekspresije gena.[1][2][3][4]

Tipovi rekombinaza su:

2

Reference uredi

  1. Aljoscha Nern, Barret D. Pfeiffer, Karel Svoboda, and Gerald M. Rubin (August 2011). „Multiple new site-specific recombinases for use in manipulating animal genomes”. PNAS 108 (34): 14198-14203. DOI:10.1073/pnas.1111704108. 
  2. García-Otín AL, Guillou F (2006) Mammalian genome targeting using site-specific recombinases. Front Biosci 11:1108–1136.
  3. Dymecki SM, Kim JC (2007) Molecular neuroanatomy’s “Three Gs”: A primer. Neuron 54:17–34.
  4. Luan H, White BH (2007) Combinatorial methods for refined neuronal gene targeting. Curr Opin Neurobiol 17:572–580.

Spoljašnje veze uredi