Raymond IV od Toulousea

(Preusmjereno sa stranice Rejmond Tuluski)

Rejmond Tuluski (fr. Raymond de Toulouse; 10521105) je jedan od vođa krstaša u Prvom krstaškom ratu. Bio je grof od Tuluza od 1094. godine. Učestvovao je u svim velikim krstaškim bitkama, a nakon zauzimanja Jerusalima ponuđeno mu je da bude kralj Jerusalima, što je on odbio.

Rejmond Tuluski
Rejmond Tuluski
Rođenje1052.
Smrt1105. (dob: 52–53)
Titulagrof Toulousea
Vjeroispovijestrimokatoličanstvo

Prema jermenskim izvorima izgubio je oko tokom hodočašća pre Prvog krstaškog rata. Borio se protiv Mavara u Španiji pre 1096. i bio je prvi koji se pridružio krstaškom pohodu nakon poziva pape Urbana II.

Kreće u krstaški rat uredi

Bio je duboko religiozan i želeo je umreti u Svetoj zemlji, tako da je on bio prvi koji je krenuo u krstaški pohod. Bio je najstariji i najbogatiji od svih krstaša. Kreće u krstaški rat oktobra 1096. iz Tuluza sa ženom, sinom i papskim legatom Ademarom Pijskim. Pri kraju aprila 1097. on je bio jedini krstaš, koji nije položio zakletvu vernosti i lojalnosti caru Vizantije Aleksiju I Komninu. Umesto toga on je položio zakletvu prijateljstva.

Prisutan u svim bitkama uredi

Bio je prisutan pri opsadi Nikeje i u bici kod Dorileja 1097, ali njegova prva velika uloga je bila pri opsadi Antiohije oktobra 1097. godine. Krstaši su čuli glasine da su Turci Seldžuci napustili Antiohiju, pa Rejmond Tuluški šalje svoju vojsku da zauzmu Antiohiju, čime vređa Boemunda Tarantskog, koji je želio Antiohiju za sebe. Glasina se pokazala netačnom. Turci su još uvek bili u Antiohiji, a opsada je trajala do juna 1098. godine.

Otkriće Svetog Koplja i osvajanje Antiohije uredi

Rejmond je zauzeo emirovu palatu u Antiohiji i kulu iznad mosta. Kad je Kerboga opsedao Antiohiju Rejmond je bio bolestan, ali njegovi sledbenici su predvodili spiritualističke aktivnosti, što je kulminiralo otkrićem Svetog Koplja, kojim je Hrist proboden. Sveto Koplje je otkrio monah Petar Bartolomej.

Čudo Svetog koplja je podiglo moral krstašima koji su bili opsednuti od nadmoćnije muslimanske vojske. Zahvaljujući veri u čudo krstaši pobećuju muslimanske snage i time definitivno oslobađaju Antiohiju.

Sukob sa Boemundom Tarantskim uredi

Između Rejmonda Tuluskog i Boemunda stvara se sukob. Rejmond odbija da preda deo Antiohije Boemundu i zahteva od Boemunda Tarantskog da vrati Antiohiju Vizantiji, jer su se krstaši zakleli Aleksiju Komninu da će to učiniti. Između Boemundovih i Rejmondovih sledbenika stvara se prepirka o tome ko će vladati Antiohijom i da li je Sveto Koplje pravo ili lažno.

Postaje novi vođa krstaša uredi

Mnogi vitezi nižeg ranga i pešaci su bili nestrpljivi i zahtevali su da se krene na Jerusalim, pa su konačno uspeli nagovoriti Rejmonda Tuluskog da se krene. Boemund je ostao u Antiohiji, a Rejmond ostavlja samo jednu manju jedinicu u Antiohiji.

Pošto je Ademar Pijski umro u Antiohiji, a Boemond ostao u Antiohiji Rejmond Tuluski postaje novi vođa krstaškog rata, delimično zahvaljujući i prestižu pomoću Svetog Koplja. Osvaja Marat al Numan u decembru 1098. pa kreće u emirat Tripoli i tu počinje sa opsadom Arke 14. februara 1099. sa ciljem da sam formira nezavisnu teritoriju, koja bi mogla ograničiti dokle se može širiti Boemundova Antiohijska kneževina.

Opsada i osvajanje Jerusalima uredi

Opsada Arke je trajala duže od predviđanja, pa je Rejmundovo insistiranje na zauzimanju teritorija u emiratu Tripoli izazvalo kašnjenje u pohodu prema Jerusalimu. Zato je Rejmond izgubio dosta ugleda, koga je uživao nakon Antiohije. Konačno Rejmond pristaje da krene prema Jerusalimu. Krstaši opsedaju Jerusalim i osvajaju ga 15. jula 1099. godine. Rejmondu nude krunu kralja Jerusalima, a on odbija da vlada u gradu gde je Hrist postradao. Verovatno je on želeo da nastavi opsadu Tripolija. Ipak nije predavao Davidovu kulu u Jerusalimu, tako da ju je Gotfrid Bujonski s mukom dobio.

Rejmond Tuluški je učestvovao u bici kod Askalona ubrzo nakon oslobađanja Jerusalima. U toj bici egipatska vojska je poražena. Rejmond Tuluški je želeo da on za sebe zauzme Askalon, a ne da ga ostavi Gotfridu Bujonskom. Kao rezultat te svađe Askalon je ostao u muslimanskim rukama do 1153. godine. Gotfrid ga je optuživao da je kriv što nije zauzet Arsuf.

Kasniji sukobi sa Boemundom Tarantskim uredi

Kada je otišao severno preoteo je jedan grad od Boemunda Tarantskog. Zatim je otišao u Konstantinopolj, gde sklapa savez sa Aleksijem I Komninom, koji je bio veliki neprijatelj Boemunda Tarantskog. Boemund Tarantski je nameravao da se proširi po teritorijama koji pripadaju Vizantiji.

1102. je putovao u Antiohiju, gde ga je zatvorio Tankred Galilejski, koji je bio regent Antiohije tokom Boemundovog zarobljeništva. Tankred ga pušta nakon obećanja da neće napadati teritorije između Antiohije i Akre. Rejmond međutim odmah krši obećanje i osvaja jedan grad te gradi zamak bitan za opsadu Tripolija. U tome mu pomaže Vizantija. Umro je 1105, pa nije uspeo osvojiti Tripoli. Nasledio ga je nećak, koji 1109. konačno osvaja Tripoli uz pomoć Baldvina Jerusalimskog i osniva grofoviju Tripoli.

Spoljašnje veze uredi