Razgovor:Zelenika

IME MJESTA ZELENIKA

Lijepo ime ovog mjesta u opštini Herceg Novi postoji i u Bugarskoj, a ima ga i kao prezime, posebno po Hercegovini. Sve to nije nastalo prizivanjem jedne određene, latinski nazvane biljke. Ta je priča nastala tek turistički, smišljena u vezi osnivanja hotela u predmetnoj Zelenici. Dočim: prva pismena naznaka odnosi se na jedan potok: "Selonica Fiumera che bocca nel Canale di Cattaro" - ucrtan u skici venecijanskog generala Girolamo Corner, o opsadi Herceg Novog 1687.Ime se dalje ponavlja u preciznijim topografskims skicama 18. vijeka: Potok Zelenika prati podnožje brijega Dragomir, te pri skretanju ka morskoj obali prima i druge potoke sa lijeve strane. Pri ušću sve se širi u močvaru, opjevanu - isto u vezi te opsade - kao "rijeka Zelenika", koju pop Nakićenović u svojoj knjizi oko 1900. godine spominje kao "grozničavu" (malaričnu).

Današnju obalu Zelenike dijelia su dva pozadinska sela: Sasović i Kuti - ovamo uglavnom nenaseljeno. Podstrijek za naseljavanje pružila je gradnja kolskog puta oko 1810. godine, koji je zaobišao močvaru i danas jednako lociranim Kutskim mostom. Prvu poznatu naznaku naselja "Zelenika" na kutskoj strani, dao je 1838. godine na karti razgraničenja Austrije i Crne Gore, mađarski grof-inženjerac Fedor Karacsay. Integraciji mjesta doprinjela je 80-ih godina gradnja nove ceste sa tri mosta direktno preko močvare, i najzad uspostavljanje krajnje željeznićke stanice 1901. godine, sa natpisom ZELENIKA na staničnoj zgradi, i to na sasovićskoj strani. Kada je nasuta i razdvajajuća močvara.