Wikipedija

Razgovor:Srpskohrvatski jezik/02

< Razgovor:Srpskohrvatski jezik
Posljednji komentar: Edgar Allan Poe, prije 7 godina u temi Zahtjev za spajanje historija

Poziv

Pozivam buduće korisnike ove stranice za razgovor da ju koriste radi konkretnih činjeničnih pitanja i rasprava, a ne po pitanju lečenja frustracija o postojanju ili nepostojanju bilo kojega jezika. U slučaju ako smatrate da na primer srpskohrvatski jezik ne postoji ili nije nikada postojao zamolio bih Vas da o tome obavjestiti internacionalne univerzitetske zajednice i njima to pokušate objasniti. Kao svaka dobra wikipedija (za razliku ne tako dobrih) ova dopušta da se njeni korisnici demokratski i samostalno izjasne kojim jezikom govore (ili misle da govore) pod uvjetom da je taj jezik priznat kao postojeći od strane akademske zajednice. U slučaju ako postoji takvo priznanje onda taj jezik po univerzalnim wiki pravilima zaslužuje i svoj tekst :)

U slučaju ako se korisnik ne slaže s postojanjem ovog jezika (i ove wikipedije) moj jedini mogući savjet je da uloži najstroži protest kod akademskih zajednica koje tvrde da on postoji. Ako ne znate gdje bi te se mogli javiti mogu Vam još jedino pomoći usmjeravanjem na ovu internet stranicu--Rjecina2 01:31, 9 srpanj-јул 2011 (CEST)

South Slavic languages and dialects continum

 
South Slavic languages continum consists of dialects system that extends from the eastern Alps to the Black Sea and it comprises the national standard languages:
  Slovenian language
  Croatian language
  Bosnian language
  Montenegrin language
  Serbian language
  Macedonian language
  Bulgarian language

— Prethodni nepotpisani komentar napisao je korisnik 89.172.63.40 (razgovor • doprinosi) 12:31, 14. septembra 2011‎.

Exactly: dialects. --Biblbroks 08:07, 15 rujan-септембар 2011 (CEST)

Different serbo-croatian

Serbo-Ctroatian are group different independente languages:

  1. Croatian language
  2. Bosnian language
  3. Serbian language
  4. Montenegrin language

— Prethodni nepotpisani komentar napisao je korisnik 89.172.63.40 (razgovor • doprinosi) 12:31, 14. septembra 2011‎.

Redlinks?
Blue link: en:Serbo-Croatian language. --Biblbroks 08:07, 15 rujan-септембар 2011 (CEST)

Examples?

Example of translation into different languages

English language: With regard to the general air quality in the city of Jerusalem is necessary to take urgent security measures to prevent poisoning of the population of the exhaust gases.

Potential application mijera that affect the flow of personal health status and which may contribute to better overall care of the population in the area of the city center would certainly be to reduce traffic stopper on fundamental Kostanjica where intersections are located tourist islands, such as the Christian church, these disciplinary measures are proposed primarily in the holiday season such as Easter and Christmas. Officers and NCOs from the army barracks in the city should contribute to the precise use of the prescribed measures, surveillance of traffic chaos at the check point and looking through use of aviation.

Croatian language: Glede opće kvalitete zraka u gradu Jeruzalemu potrebito je poduzeti žurne mjere sigurnosti kako bismo spriječili trovanje pučanstva ispušnim plinovima.

Možebitna primjena mijera koje utjeću na tijek osobnoga zdravstvenoga stanja a koje mogu pridonjeti boljoj općoj skrbi pučanstva na prostoru gradskoga središta svakako bi bilo smanjenje prometnoga čepa na bitnim raskrižjima gdije su smješteni turistički otoci, poput kršćanskih crkvi, ove stegovne mjere predlažu se ponajprije u vrijeme blagdana kao što su Uskrs i Božić. Časnici i dočasnici iz vojarni u gradu trebaju pridonjeti točnoj uporabi propisanih mjera, nadzorom prometnoga kaosa na nadzornim točkama i promatranjem kroz uporabu zrakoplovstva.

Serbian language:
  • (an official letter to the constitutional)

У погледу опште квалитета ваздуха у граду Јерусалиму потребно је да се предузму хитне мере безбедности како би спречили отровање становништва издувним гасовима. Евентуална примена мера које утичу на ток личног здравственог стања које могу да допринесу бољем општем збрињавању становништва на простору градског центра свакако би била смањење саобраћајног колапса на суштинским раскрсницама где су смештена туристичка острва, попут хришћанских цркава, ове дисциплинске мере предлажу се најпре у време празника као шта су Васкрс и Божић. Официри и подофицири из касарни у граду треба да допринесу тачној употреби прописаних мера, контролом саобраћајног хаоса на контролним тачкама и посматрањем преко употребе ваздухопловства.

  • (transcript of the latin alphabet)

(U pogledu opšte kvaliteta vazduha u gradu Jerusalimu potrebno je da se preduzmu hitne mere bezbednosti kako bi sprećili otrovanje stanovništva izduvnim gasovima. Eventualna primena mera koje utiću na tok ličnog zdravstvenog stanja koje mogu da doprinesu boljem opštem zbrinjavanju stanovništva na prostoru gradskog centra svakako bi bila smanjenje saobračajnog kolapsa na suštinskim raskrsnicama gde su smeštena turistička ostrva, poput hrišćanskih crkava, ove disciplinske mere predlažu se najpre u vreme praznika kao šta su Vaskrs i Božić. Oficiri i podoficiri iz kasarni u gradu treba da doprinesu tačnoj upotrebi propisanih mera, kontrolom saobračajnog haosa na kontrolnim tačkama i posmatranjem preko upotrebe vazduhoplovstva.)

— Prethodni nepotpisani komentar napisao je korisnik 89.172.63.40 (razgovor • doprinosi) 12:31, 14. septembra 2011‎.

Tko god da je ovo pisao prilično je nepismen (i to u oba slučaja):
  1. mijera умјесто mjera, pridonjeti умјесто pridonijeti (двапут!), gdije умјесто gdje.
  2. опште квалитета umjesto општег квалитета (kad već uzimamo imenicu muškog roda kvalitet red je i da popratni pridjev bude u muškom rodu), спречили transliterirano kao sprećili, утичу transliterirano kao utiću, саобраћајног kao saobračajnog (dvaput!). --- Francis Christian (razgovor) 18:54, 3 jun-липањ 2013 (CEST)
Дакле. Зашто би се уопће у обзир узимао коментар некога тко не разликује ћирилично Ч и Ћ? Да учинимо ствари занмљивим, могао би се овдје додати још један текст, на латиници, који би био негдје на пола пута између ова два текста. И шта онда? Који би то језик био? ---- Francis Christian (razgovor) 18:54, 3 jun-липањ 2013 (CEST)

Example of translation into different languages 2

Croatian Bosnian Serbian English
Bijela sol za kuhanje kemijski je spoj natrija i klora. Bijela so za kuhanje je hemijski spoj natrija i hlora. Bela so za kuvanje je hemijsko jedinjenje natrijuma i hlora. White salt for cooking is a chemical compound of sodium and chlorine.
Vlak sa željezničkoga kolodvora krenut će točno u deset sati. Voz sa željezničke stanice krenut će tačno u deset sati. Voz sa železničke stanice krenuće tačno u deset sati/časova. The train station will start exactly at ten o'clock.

Serbo-Croatian is not one language, they are dialect system or group similar and different languages!

— Prethodni nepotpisani komentar napisao je korisnik 89.172.63.40 (razgovor • doprinosi) 12:31, 14. septembra 2011‎.


Blah, lexical differences. Serbo-Croatian is not one language, they are dialect system or group similar and different languages! Dialect system or group of languages - make up your mind! And speak sh if you don't know English, your grammar is awful. --Biblbroks 08:07, 15 rujan-септембар 2011 (CEST)

Slobodan Šnajder: Lomača za Snježanu Kordić

Gotovo sve institucije koje su u ožujku 1967. stavile svoj potpis (pečat?) ispod Deklaracije o položaju hrvatskog jezika, našle su se ponukanima obilježiti ovaj događaj kao svjetsko-povijesni i ovoga ožujka koji upravo hita kraju: tomu je cijelih dvadesetipet godina. Zamislimo li dvadeseto stoljeće okruglim kao tortu, kriška od 1/4 nije malena; nažalost, primjerenije je predočiti ga kao nagaznu minu, i ta može biti okrugla. Hoću reći, svi su dospjeli podsjetiti hrvatsku državu na svoje jezično-utemeljujuće-braniteljske zasluge. I samo zato što se radi o institucijama koje su po definiciji vječne nismo svjedočili kampanji za priznavanje dvostrukog radnog (ratnog?) staža. Ne znam jesu li izdane prigodne medalje i zlatnici, i je li objavljen kakav spomen-spis u slavu tih davnih junaka koji su se svi, iza egida svojih institucija, eto hrabro potpisali.

Ja sam davne 1967. godine već pomalo škrabuckao, budući da +jabuka, napose trula (kao po mišljenju »kompaktne većine« ja), ne pada daleko od stabla. No kad se te godine povela riječ o književnosti, pod natuknicom »Šnajder« spadao bi jedan drugi Šnajder, moj otac, značajni hrvatski pjesnik, jedan od prvih modernista, kasnije književni kritičar, uistinu generacijski (krugovaški); danas zaboravljen, do jučer u svim antologijama suvremene hrvatske lirike, danas ni u jednoj. Ispraćen u grob od manje nazočnih no što je moj otac napisao knjiga.

No taj je moj otac Šnajder, a u svjetsko-povijesnoj zgodi potpisivanja Deklaracije o položaju hrvatskoga jezika, bio za istim stolom za kojim su sjedile sve one važne institucije od prečasne Akademije (tada se još zvala po Strossmayeru Jugoslavenskom) do Društva hrvaskih književnika, koje tada još nije imalo svoj »disidentski« pandan. I on mi je za jednom kavom rekao sljedeće: »Mi smo svi gledali u Krležu. Krleža je kimnuo i svi su potpisali.« O tome da bi to imao biti neki posebno junački gest moj je otac uvijek govorio s blagim podsmijehom: »Svi ustaše i potpisaše!« 

Krleža je odobrio! To je u tom trenutku značilo Centralni komitet jedne i jedine partije. Ako su poslije izbile kontroverzije, to su mogle biti kontroverzije između republičkih rukovodstava, tojest upravo centralnih komiteta te jedne i jedine partije, koju su svi oni intelektualci koji nisu sjedili u komitetima pratili trčeći uz out-liniju. Krleža je odobrio! - to je u tom trenutku značilo da republičko rukovodstvo stoji iza Deklaracije, a da se intelektualci imaju svrstati iza toga rukovodstva. Za moj pojam, to je prilično usporedivo s glavninom događaja koji se vodi kao 1971. i »hrvatsko proljeće«, s njegovim smislom i potisnom snagom. Možemo se pitati, je li moglo biti drugačije, i zašto mi zapravo i nismo imali pravih disidenata kao jedna Poljska ili Čehoslovačka. Deklaracija je dakle bila nešto kao proljeće prije proljeća, još usred zime.

Naravno, teško je danas shvatiti uzrujanost koju su izazvale njezine, za današnja mjerila vrlo benigne formulacije. Ona ne odstupa od Novosadskog dogovora te priznaje »zajedničku lingvističku osnovu« hrvatske i srpske varijante. Naravno, ustaje protiv »jezičnog unitarizma«, nasilnog brisanja razlika i favoriziranja jedne varijante na račun druge. Neki koji su ovih dana iznova čitali taj dokument, nalaze da je Krleža, koji je stao iza Deklaracije, time obesnažio svoj stav o tome da Hrvati i Srbi govore jedan jezik, koji jezik Hrvati zovu hrvatskim, Srbi srpskim. U Večernjem listu pročitao sam da je pitanje čak i to je li Krleža ovako nešto ikada izrekao, a to već moram smatrati bizarnošću. Ne moram posebno ukazivati na to da je meni ova formulacija uvijek izgledala prilično razumna, i da mi se nikako ne čini da je Krleža, čak i u aspektu Deklaracije, odstupio od nje. Striktno gledano, govoriti hrvatsko-srpski nije moguće, tojest miješanje varijanti izvorni govornici jedne ili druge doživjeli bi kao smetnju na komunikacijskom kanalu. Ali to nikako ne znači da se oni ne razumiju.

Upravo činjenica što se tako dobro razumiju (osim, dakako, kad baš to neće) govori u prilog tome da se radi o jednom jeziku i to policentričnom. Uzgred, Deklaracija je, poput neke more, htjela rastjerati sva ona loša iskustva s nasilnim lektorima koji su mahali spiskovima zabranjenih riječi jer da su te riječi »odveć hrvatske«, kao da neka riječ to uopće može biti.

No nikada se u Hrvatskoj nije toliko mahalo spiskovima riječi-prognanika kao na početku devedesetih; čak niti 1941. Nikada se nije toliko inzistiralo na tome da se, u slučaju hrvatskog i srpskog, radi o dvama posve različitim jezicima, s tim da je »zajednička lingvistička osnova« ili tako duboko zapretana u vremenu da je možemo zaboraviti, ili je uopće nema. U nedavnom intervjuu, iznimno bistrom, Snježana Kordić ustvrdila je još jednom da jezična politika devedesetih »radi na sukobu unutar društva«. U toj je emisiji (III. program) Kordić još jednom sažela glavne tvrdnje svoje knjige, koju inače smatram jednim od najznačajnijih naslova u posljednjih deset godina. Knjiga (Durieux, Zagreb 2010) ima rasprodano drugo izdanje, što samo po sebi svjedoči o potrebi ljudi da čuju »drugo mišljenje«, kako se to kaže naročito u kontekstu neke teške bolesti. Uistinu, službena hrvatska lingvistika, koja danas uzdiže Deklaraciju kao kanon otaca, kao Magnu Chartu (jezičnih) sloboda, zapravo je teško bolesna. Ona je teško oboljela od ideologije, umjesto da znanstvenim sredstvima ideologiju liječi, još bolje odstrani iz države i znanosti.

Knjigu »Jezik i nacionalizam« i njezinu autoricu Snježanu Kordić službeni lingvisti, ne toliko zaslužnici koliko služnici vlasti (čak i kad nje više nema) dijaboliziraju do neviđenih razmjera. Kordić gorjela bi na Markovu trgu kao bukova cjepanica prije samo dvijestoipedeset godina. Kako se vještice zasad još ne spaljuju, to je onda potrebno potpaliti simboličnu lomaču... Što je sve Snježana Kordić mogla pročitati o sebi u posljednjih godinu dana spadalo bi u jednu posebnu knjigu. U toj bi se knjizi vidjelo što je sve hrvatska »znanost« u stanju počiniti, i kako izgledaju naši »počinitelji za pisaćim stolom« (prevodim njemački izraz za one koji namiču ideje lošim, pa i najgorim društvenim projektima i pokretima). U Hrvatskoj se i danas progone riječi, što će reći da taj državni projekt unutar kojega etnički čisti pojedinci komuniciraju očišćenim jezikom, množe se u čistim posteljama, u očišćenim selima i gradovima (samo te mine!), štuju Boga svi do jednoga, svi istoga i svi na isti način svoji predaka, još nije potpuno dovršen. No je li to Hrvatska za XXI. stoljeće! I onda se pojavi ta nemoguća Kordić koja kaže da je jezik samoregulirajući mehanizam koji kažnjava nasilje nad sobom samim, te da politički program čišćenja jezika, što je naravno uvod i pandan pravom etničkom čišćenju, u samo malo dugoročnijoj perspektivi vodi upravo pustošnom osiromašenju svake zajednice, pa tako i hrvatske.

A što zapravo donosi koncept samoregulirajućeg jezika? Pa to bi značilo da se ne bi moglo inkasirati milijunske iznose za opulentnu produkciju raznih pravopisa...neke bi »znanstvene discipline« ostale bez svojih »predmetnih okružja«. Neki bi »lektori« morali pronaći neke druge ventile za svoju agresiju prema Drugome, recimo umjesto da pucaju pravopisom, morali bi prijeći na kalašnjikove i mitraljeze. Riječju, milijun katastrofalnih posljedica za neke dijelove znanstvenog establishmenta. Pa zar nije onda jednostavnije na svaki način onemogućiti i javno difamirati jednu ženu?


Novi list, 31.3.2012.

— Prethodni nepotpisani komentar napisao je korisnik Maria Sieglinda von Nudeldorf (razgovor • doprinosi) 07:24, 31. marta 2012‎.

Istina o takozvanom srpskohrvatskom

Danas neprihvatljivo hibridno ime "srpskohrvatski" ili "hrvatskosrpski" rezultat je nekoliko neuspjelih[1] pokušaja stvaranja zajedničkog jezika na teritoriji različitih južnoslavenskih naroda. Prvi takav pokušaj ujedinjenja različitih nacionalnih književnih jezika desio se na inicijativu šefa Hazburške tajne policije Jerneja Kopitara, on je 1850-te u Beču organizovao neformalni sastanak 5 hrvatskih, 2 srpska, i jednog slovenačkog književnika, pod imenom Bečki književni dogovor[2], na kojem nije došlo do jezičnog ujedinjenja, naime dogovor nije imao podršku nacionalnih vođa i zato je svaka nacija nastavila da gradi sopstveni jezik uz međusobne uticaje, tako su Slovenci nastavili sa razvojem sopstvenog slovenačkog jezika[3], Hrvati su razvijali svoj hrvatski književni jezik[4] a Srbi svoj srpski jezik[5]. U to vrijeme i Bošnjaci su takođe razvijali sopstveni bosanski jezik[6] koji su u narednom periodu pokušali da unište razni neprijatelji Bošnjačkog naroda kako bi im nametnuli sopstvene jezike da ih lakše asimiluju. Kad dobrovoljno ujedinjenje nije uspjelo došlo je i do drugog takođe neuspjelog pokušaja jezičkog ujedinjenja, desilo se to za vrijeme zajedničke države Kraljevine SHS, tada je pokušano uz pomoć državnog aparata u kojem su dominirali Srbi nametnuti jezičko ujedinjenje sa imenom Srpsko-hrvatsko-slovenački jezik[7], ovaj pokušaj nije prihvačen i propao je 1939. godine sa uspostavom Banovine Hrvatske. Iako je na zasjedanju AVNOJA u Jajcu dogovorena ravnopravnost 4 jezika (slovenačkog, hrvatskog, srpskog i makedonskog)[8] ta navodna ravnopravnost u kojoj bosanskom jeziku nije vračen jezički status trajala je do 1954. godine kad se nakon dva neuspjela pokušaja ujedinjavanja dominantnih nacionalnih jezika javlja i treći pokušaj koji je bio dirigovan od strane KPJ a morale su ga pod političkim pritiskom potpisati Matica Srpska i Matica Hrvatska, ovaj pokušaj jezičkog ujedinjavanja poznat je pod imenom Novosadski književni dogovor[9] iz kojeg su se Hrvati ubrzo povukli i izdali deklaraciju[10] o nezavisnom položaju hrvatskog jezika, tako je propao i treći pokušaj jezičkog ujedinjenja. Iako je od 1954. srpskohrvatski i hrvatskosrpski po Ustavu SFRJ postao jedan od tri zvanična jezika SFR Jugoslavije (druga dva zvanična su bili slovenački i makedonski), formalno se ipak i dalje radilo o četiri različita nacionalna književna jezika jer je srpskohrvatski bio samo preimenovan srpski jezik koji je imao drugačiji sadržaj od hrvatskosrpskog koji je bio preimenovan hrvatski jezik, zvanični dokaz tome je da su i dalje sva državna dokumenta štampanaa na četiri različita jezika kojima se ubrzo priuključuju još dva bosanski jezik i crnogorski jezik. Savremena lingvistika srpsko-hrvatski ne smatra jezikom već ga smatra za apstraktni makrojezički dijasistem[11] U slavistici se susreće i naziv bosansko-hrvatsko-srpski prilikom izučavanja nacionalnih standardnih jezika zasnovanih na centralno jugoslavenskom dijasistemu.[12] na kojem su se razvili stvarni individualni nacionalni standardni jezici srpski jezik[13], hrvatski jezik[14], bosanski jezik[15] i crnogorski jezik[16].

— Prethodni nepotpisani komentar napisao je korisnik 31.45.137.144 (razgovor • doprinosi) 18:53, 15. juna 2012‎.

Reference

  1. ↑ http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:8OoFZRq6YYgJ:www.matica.hr/Vijenac/vijenac383.nsf/AllWebDocs/Srpsko_hrvatski_nikada_nije_ostvaren__jer_nije_postojao+srpskohrvatski+nikada+nije&cd=1&hl=hr&ct=clnk&gl=hr
  2. ↑ Miodrag Popović, Vuk Stef. Karadžić (str. 320), NOLIT, Beograd, 1987.
  3. ↑ https://docs.google.com/viewer?a=v&q=cache:D-uGL13CAWUJ:www.hiter.si/oscren/wp-content/uploads/2011/10/obdobja.pps+slovenska+knji%C5%BEevnost+1866&hl=hr&gl=hr&pid=bl&srcid=ADGEEShBWEIT-lyGXQ-2GUxBi3QlYToZ3XEFB6iWJ_O2EuAGBWjeil_E7zd3ewiqInHcpKOXtkxIa8HNlTdRNkRqJs5PXq3vL-cX6feQs_YHOve7-fF1XbO3LQ0hJ0xjuRO14svp9P9U&sig=AHIEtbS_Dhex4UAiy2DOqZn5AcUEqz3gyQ
  4. ↑ http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=povijest&chapter=20-hrv_ugar_nagodba
  5. ↑ http://scr.digital.nb.rs/view/P-2588-1866&ID=3068&p=001&w=1366&h=677
  6. ↑ http://www.scribd.com/lady_a/d/18167058-Gramatika-Bosanskog-Jezika-Iz-1890-Godine
  7. ↑ http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%A3%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2_%D0%9A%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B5%D0%B2%D0%B8%D0%BD%D0%B5_%D0%A1%D1%80%D0%B1%D0%B0,_%D0%A5%D1%80%D0%B2%D0%B0%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D0%A1%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%BD%D0%B0%D1%86%D0%B0_(1921)
  8. ↑ https://docs.google.com/viewer?a=v&q=cache:uTMGxSszXzcJ:hrcak.srce.hr/file/15092+AVNOJ+RAVNOPRAVNOST+4+HRVATSKOG+JEZIKA&hl=hr&gl=hr&pid=bl&srcid=ADGEESh67gW4-_s5253W3PvXfQdZnSUTHEA05Kl-r15oeO9oQ0tskrOzNl1tKdWZcIE7DzDUUnvpf46Vdfw4UfKWib2NIPqXI6usdf_hb6NH2tK-MQbxOz2N4v3s3wh849El5RHpYjfV&sig=AHIEtbRWX8RDbXnJRwc96eAAgZHAFUJkPw
  9. ↑ http://sh.wikipedia.org/wiki/Novosadski_dogovor
  10. ↑ http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=povijest&chapter=29-deklaracija
  11. ↑ Documentation for ISO 639 identifier: hbs
  12. ↑ [1]
  13. ↑ http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=srp
  14. ↑ http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=hrv
  15. ↑ http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=bos
  16. ↑ http://countrycode.org/montenegro

Srpskohrvatski?

Ja moram postaviti jedno banalno pitanje. Ako se jezik zove srpskohrvatski, zašto su onda sve riječi na srpskom? Ni traga hrvatskom. Molio bih objašnjenje. Unaprijed hvala na odgovoru. 78.3.221.26 17:27, 2 jun-липањ 2013 (CEST)

Ovaj članak je, kao i svi ostali na sh.wiki, napisan na srpskohrvatskom, pa su prema tome i sve riječi napisane na srpskohrvatskom. Vaše pitanje je – u najmanju ruku – besmisleno. :) ---- Francis Christian (razgovor) 17:38, 3 jun-липањ 2013 (CEST)
Da onda pojednostavim. Postoje riječi koje razlikuju srpski i hrvatski. Je li tako? Jest, slažete se. Recimo: uvijek-uvek, lijepo-lepo, mlijeko-mleko. Pa ako mu je ime srpskohrvatski (znači, srpski i hrvatski) zašto su zastupljenije riječi na srpskom (uvek, lepo, mleko)? Ili da preciziram, zašto su sve riječi na srpskom (ako se zove srpskohrvatski, ponavljam)? 78.2.96.166 22:24, 3 jun-липањ 2013 (CEST)
Nije tako. Ne slažem(o) se. (Uopće ne znam zašto sami odgovarate svoje pitanje.) Premisa Vam je pogrešna; ne postoje riječi koje razlikuju srpski i hrvatski. To bi podrazumijevalo da postoje (najmanje) dva jezika. Ukoliko postoji jedan (srpskohrvatski), a ne dva jezika, tada sve riječi toga jezika pripadaju jednom (srpskohrvatskom) jeziku, pa su tako i mleko i mlijeko (pa i mliko) riječi jednog jezika koji u ovom slučaju zovemo srpskohrvatski (što nipošto ne znači da je 'sastavljen' iz 'srpskog' i 'hrvatskog' jezika, nego se jednostavno tako zove). S druge strane, ako mislite da se na ovoj (srpskohrvatskoj) wikipediji nalaze samo članci na ekavici, pogledajte malo bolje. --- Francis Christian (razgovor)
Koji je kriterij pisanja onda? Ekavica, ikavica, ijekavica? Po izboru? Sve skupa kombinirano? Malo neodređeno moram priznati. Nadalje, hoćete reći da hrvatski i srpski nemaju veze sa srpskohrvatskim? Jednostavno se zove tako? Kakav je to odgovor? Crno-bijela slika se ne zove zato što je u crnoj i bijeloj boji nego se, eto, samo tako zove? Što je onda srpskohrvatski jezik? Što je kriterij tog jezika? Kako netko može reći da priča srpskohrvatskim, a ne srpskim ili hrvatskim ili srpskim i hrvatskim? Definirajte to. 78.2.77.71 22:46, 4 jun-липањ 2013 (CEST)
Prvo ti trebaš definirati jezik ?
  • 1) Ako definicija jezika ovisi o državnim zakonima onda postoje bosanski,crnogorski, hrvatski i srpski jezik, a ne postoji srpskohrvatski.
  • 2) Ako s druge strane koristimo lingvističku verziju definicije jezika onda postoji samo srpskohrvatski jezik.
Pošto pretpostavljam da ćeš ti izabrati prvi odgovor onda ti moram naglasiti da je srpskohrvatski jezik bio službeni jezik minimalno 74 godine i da on također ima pravo na svoju wiki kao što to pravo ima na primjer latinski. Za mene je ovo pitanje rješeno :)--Rjecina2 (razgovor) 22:54, 4 jun-липањ 2013 (CEST)
Meni samo nije jasno zašto se jedan jako kvalitetan suradnik i jedan jako kvalitetan administrator prepiru s IP adresom kojoj je, očigledno, jedini cilj provokacija xD Mislim da nema smisla voditi ovu raspravu s osobom koja dolazi preispitivati, a nema niti ime iza koga stoji :) --Biljezim se sa štovanjem,Poe 22:57, 4 jun-липањ 2013 (CEST)
:) Ja se uvijek 'upecam', šta ću... Da, pomalo je blesavo razgovarati s IP adresama. A evo šta sam ja, naivan, htio napisati kao odgovor: IP adreso! Upućujem Vas na prvu sekciju ove stranice: Razgovor:Srpskohrvatski_jezik#Poziv, a pročitajte i čitav članak ukoliko to niste već uradili, osobito dio: Srpskohrvatski_jezik#Lingvistika. I sam sada vidim da ovoj raspravi možda ovdje nije ni mjesto. No, bilo kako bilo, sve ovisi šta je polazište nečijeg razmišljanja. Meni kao ijekavcu nije problem čitati članke na ekavici i smatram da me to samo obogaćuje. Iako sam Hrvat po narodnosti (ne smatram to svojim najvažnijim identitetom, nego tek jednim od brojnih), uživam u tome što govorim istim jezikom kojim je govorio/govori jedan Meša Selimović, Toma Zdravković, Đorđe Balašević, Aleksa Šantić, Ivo Andrić, pa i Branko Kockica uz kojeg sam odrastao i kojeg sam savršeno razumeo... Budući da je ovo enciklopedija, očekuje se određeni stupanj znanstvenosti (objektivnosti) prilikom pisanja članaka. Bojim se da se u mnoge članke na bilo kojoj od regionalnih (ex-yu) wikipedija uvukla ova ili ona ideologija (osobito nacionalizam koji teži k tomu da sve znanje podvrgne ethnosu). Ja sam odabrao da doprinosim na sh.wiki zato što na hr.wiki na kojoj sam prije pisao zaista ima mnogo nacionalno/etnički opterećenih suradnika. Također, bilo bi lijepo da se ubuduće potpišete nekim korisničkim imenom. Ne zato što mene ili nekoga drugoga zanima Vaš identitet, nego čisto zato da se može lakše pratiti tok razgovora. A pomalo mi je blesavo da razgovaram s IP adresama, osobito ako se one konstantno mijenjaju. --- Francis Christian (razgovor) 23:19, 4 jun-липањ 2013 (CEST) :) --- Francis Christian (razgovor) 23:19, 4 jun-липањ 2013 (CEST)
Niste precizirali odgovor. Niste definirali što je kriterij jezika i kako netko može reći da priča srpskohrvatskim, a ne srpskim ili hrvatskim ili srpskim i hrvatskim. Pogotovo onaj dio da se samo zove tako. S druge strane, spominje (pretpostavlja) se hr.wiki, a svi znamo da su predrasude gadna stvar. Možda sam sa bosanske wikipedije. Možda sa slovenske. Ili možda sa makedonske samo sam po-srpskohrvatskio jezik baš zato da ne bi pretpostavljali. Isto tako, prepiranje sa IP? Zašto je IP niži rang? Kakva razlika između broja (IP) i slova (korisničko ime), osim što se može lakše pratiti tok razgovora jer se one konstantno mijenjaju? Pusti izgovori i razlozi nedavanja odgovora. Inače, IP je radi spomenutih predrasuda. 78.2.77.71 00:32, 5 jun-липањ 2013 (CEST)
Na moju žalost zna se od kuda si :)--Rjecina2 (razgovor) 01:16, 5 jun-липањ 2013 (CEST)
(Ne)spretno zaobilaženje odgovora. Zadiranjem u identitet samo stvarate diverziju i spamate razgovor u svrhu nedavanja odgovora. 78.2.77.71 01:39, 5 jun-липањ 2013 (CEST)
Meni je ovo sad postalo baš smiješno. :) --- Francis Christian (razgovor) 14:38, 5 jun-липањ 2013 (CEST)

Ma o tome i govorim xD Nađe se tu i tamo neki dežurni lingvist, historičar, dušebrižnik, štoveć... i onda maltretira ljude uokolo s glupostima xD Ne treba se na to ni obazirati :) --Biljezim se sa štovanjem,Poe 14:44, 5 jun-липањ 2013 (CEST)

Najbolje više neodgovarati ovom korisniku šta god napiše samo provocira bez ikakvog povoda. -- Kolega2357 Razgovor 14:48, 5 jun-липањ 2013 (CEST)

Korisnik traži da se precizira odgovor i kaže šta je to kriterij jezika a sam pretpostavlja da neko ako govori srpskohrvatskim onda on govori srpski ili hrvatski. Dakle uvodi kao pretpostavku da su srpski i hrvatski zasebni jezici a opet na osnovu nje hoće da mu se definiše kriterijum jezika. To je kružna definicija, uvođenje nepoznatog pojma "jezik" da bi se definisao isti taj nepoznati pojam. Inače, na njegove dvoumice je već odgovoreno objašnjenjem da je najpre potrebno definisati sam pojam jezik. --Biblbroks (razgovor) 18:05, 5 jun-липањ 2013 (CEST)

Volim prazna izmotavanja. Divota ih je slušati. Pogotovo jer toliko govore o sugovorniku. 78.2.70.24 00:06, 6 jun-липањ 2013 (CEST)
Neko izgleda ima višak vremena čim voli da sluša svašta. Nego, da se vrnemo na temu: u kontekstu definisanja kriterijuma jezika smisao poslednjeg komentara bi bio? --Biblbroks (razgovor) 16:21, 6 jun-липањ 2013 (CEST)
Smisao je dobiti odgovor na postavljena pitanja. 78.2.47.128 00:08, 7 jun-липањ 2013 (CEST)
Ne svrha, nju su pojedini sagovornici već naslutili. Pitam za smisao. --Biblbroks (razgovor) 00:27, 8 jun-липањ 2013 (CEST)
Želim znati. Mislim da je to dovoljan smisao za postaviti pitanje. 78.2.124.100 00:25, 9 jun-липањ 2013 (CEST)
To što ti želiš znati nije dovoljno dobar razlog da ti ja ponavljam odgovor. A već ti je i rečeno da je odgovor već dat. Da ne pominjem tvoje komentare na granici bezobrazluka. --Biblbroks (razgovor) 20:48, 12 jun-липањ 2013 (CEST)

Izdvojeni članak

Iz članka je na volšeban način nestala zvezdica koja ga označava kao izabrani članak. U nešto starijoj verziji ona se vidi. Iako nije izbačena iz koda, članak je više ne prikazuje. Neko rešenje? --Mladifilozof (razgovor) 23:09, 22 oktobar-листопад 2013 (CEST)

(bez naslova)

Srpskohrvatski jezik, najbrojniji južnoslavenski jezik koji kao materinski govori oko 19 mil. ljudi na prostoru Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Kosova i Srbije, u kojima, pod različitim nazivima, ima status službenog jezika.
1. Gde je to objavljeno da je sh jezik najbrojniji?
2. Gde to sh jezik ima status službenog?
--85.92.251.8 17:11, 19 januar-сијечањ 2016 (CET)

Što se tiče t. 1., podatak o 19. mil. ljudi je referenciran (diff), a s obzirom na to koji su južnoslavenski jezici, lako se da zaključiti da je srpskohrvatski najveći.
Što se tiče t. 2., valja čitati sve što piše, uključujući i »pod različitim nazivima«. Naravno, definicija se uvijek može preoblikovati ako za to postoji razlog. Inače, sve serbokroatofonske države i dalje koriste isti jezik koji su koristile prije izmjene svojih ustavnih odredaba o službenom jeziku (od 1990-ih nadalje), što govori da se (samo) promijenio službeni naziv, a ne i sadržaj ili tipologija jezika. --Conquistador (razgovor) 04:56, 10. marta 2017. (CET)

Zahtjev za spajanje historija

Posljednji komentar: prije 7 godina1 komentarU raspravi prisutan 1 suradnik

Edgar Allan Poe ili OC Ripper, možete li spojiti historiju ove razgovorne stranice (usp. WP:HISTMERGE) tako da bude kompletna i kronološki poredana? Naime, pri arhiviranju razgovorne stranice nije se pripazilo na očuvanje kontinuiteta historije izmjena pa je ona sada rascijepana na dvije stranice. Prvi, najstariji dio nalazi se na Razgovor:Srpskohrvatski jezik/3, a drugi na tekućoj stranici. Dakle, prvi dio obuhvaća od 08:34, 30. maja 2006‎. do 11:49, 7. maja 2011., a drugi od 11:49, 7. maja 2011. do danas. Kad dovršite spajanje, samo mi napišite ispod da mogu potom potpisati nepotpisane, umetnuti u zaglavlje {{talkarchive}} i da se time konačno sve adaktira. --Conquistador (razgovor) 19:00, 11. marta 2017. (CET)

Ja bih ovo prepustio Ripperu, s obzirom da nisam potpuno siguran kako to tehnički izvesti, a da nešto ne zabrljam :/ --E.A.Poe 02:47, 12 mart 2017 (CET)
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Razgovor:Srpskohrvatski_jezik/02&oldid=41347085
Nazad na stranicu "Srpskohrvatski jezik/02".