Razgovor:Miroslav Krleža

Zaključak

Jedno od pitanja koje se često nameće poznavateljima piščevog djela je: zašto Krleža nije u svijetu poznatiji i priznatiji? Odgovor na to pitanje je istodobno i odgovor na pitanje o, od mnogih percipiranoj, podcijenjenosti Krležina cijeloga opusa: u recepciji Krležinoga djela je konvergiralo nekoliko negativnih činitelja čiji zbrojni efekt bijaše nedovoljna afirmacija hrvatskoga pisca. Glavni je ujedno i najočevidniji – "rubnost" i nevelik utjecaj hrvatskoga jezika, što je, indirektno zasvjedočeno i primjerima poput Andrića i raznih skandinavskih, japanskih ili poljskih pisaca koji su dobili Nobelovu nagradu, no to im svejedno nije pomoglo da uđu u općeprihvaćeni kanon svjetski čitanih klasika. Drugi važni činitelj je situiranost u tzv. "Zwischeneuropi", ili srednjoj i jugoistočnoj Europi – području u kojem i veliki pisci koji pišu na "velikom jeziku" poput njemačkog (npr. Karl Kraus ili Hermann Broch) teško dolaze do univerzalnoga priznanja i ostaju, u najbolju ruku, ograničeni na specijalističke studije. Ne nalazeći se ni u središtu "zapada" (Francuska, Engleska, Sjedinjene Američke Države), niti dovoljno "egzotični" (Rusija, Latinska Amerika), pisci od Austrije do Poljske, glavna značajka kojih je intelektualizirani esejizam u svim formama proznoga spisateljstva, ostaju dijelom zbog sivila i mučnine tematike, a još više zbog zahtjevnosti obradbe nedovoljno prihvaćeni i poznati.

Piščev politički angažman je do sada uglavnom negativno utjecao na vrjednovanje njegova djela jer je u prvi plan stavljao socijalnu dimenziju i samostvoreni "image" Krleže kao ikonoklasta i revolucionarne figure. No, kako je vrijeme pokopalo komunističku ideologiju i Krležine iluzije utkane u nju, tako je i njegov opus u dobroj mjeri ostao u sjeni politizacije, i tek u novije doba dobija realniju procjenu koja se postupno oslobađa od ideologizacije

Po više kriterija, Krleža je zasigurno jedan od najvećih europskih i zapadnih pisaca 20. stoljeća, poglavito u žanrovima poezije ("Balade Petrice Kerempuha"), romana ("Na rubu pameti"), eseja ("Eseji") i dnevničko-memoarske proze ("Davni dani"). Do toga zaključka nije teško doći usporedi li se umjetnički doseg njegova spisateljstva s onim daleko priznatijih suvremenika, Thomasa Manna, Virginije Woolf, Alberta Camusa, Williama Faulknera ili Aleksandra Solženjicina.

Na koncu valja spomenuti i izuzetno važan Krležin rad na enciklopedistici, gdje je u suradnji s Matom Ujevićem i na njegovu tragu ustrojio Leksikografski zavod koji sada nosi Krležino ime, a koji je po kvaliteti izdanja ravan najvrednijim svjetskim enciklopedijskim institutima, te čini, uz Maticu, Akademiju i Sveučilište, jednu od tri ili četiri glavne kulturne institucije hrvatskoga naroda

Čišćenje članka

Uzeh malo da pročistim članak o Krleži. Za početak, izbacio sam gornji pasus, jer je pasus naziva "Zaključak" po definiciji newikipedijski, em nema izvora. Prekopirao sam ga ovde, ukoliko neko nađe nešto vredno neka inkorporira. --Mladifilozof (razgovor) 10:29, 29 oktobar-листопад 2014 (CET)

Plagijat?

U članku piše:

• Krležin najpoznatiji stih "Nigdar ni tak bilo / da ni nekak bilo, / pak ni vezda nebu / da nam nekak nebu.", iz Balada Petrice Kerempuha, zapravo je plagijat stiha Jaroslava Hašeka koji glasi: "Kako god bilo, nekako je bilo, jer nikad nije bilo, da nekako nije bilo."

Iskreno govoreći - u čemu je tu plagijat? Ako bi dvojica naveli jednaku odnosno istu rečenicu, mogli bismo reći, da je to plagijat. Ove dve rečenice nisu ni jednake ni iste. Može se pak pretpostavljati, da je to uzeo Krleža od narodnog blaga iz Hrvatskog Zagorja - a to ne bi bio plagijat. Nadalje ne razumem, kako da je ovde mogao autor članka dati (ne baš uverljiv) citat, a u samom članku je štedio sa citatima kao da su od zlata. Uostalom: zbog jedne rečenice se ne može reći, da je to plagijat. Nedavno su na primer spočitavali srpskom političaru Siniši Malom za plagijat. Tamo - kod njegovog dela - verovatno nije išlo samo za jednu rečenicu. A pored toga su bila mišljenja podeljena: jeli to stvarno plagijat ili nije. U ono vreme i kod njega (kod Krleže) ne bi to bio plagijat, jer su bila merila mnogo šira nego danas, kad se može svaka rečenica i reč proveravati. A zbor jedne rečenice (koja nije ni jednaka!)? --Stebunik (razgovor) 18:41, 4 februar 2021 (CET)

@Stebunik: Zašto jednostavno ne biste preformulisali taj deo u članku i napisali npr. da je taj i taj ustvrdio da je to i to plagijat ili slično? :) Ja se u tu temu ne razumem, pa se ne bih petljao, ali mislim da je najbolje da prepravite taj deo kako mislite da treba. --Igor Windsor (razgovor) 18:44, 4 februar 2021 (CET)

Članak u sadašnjem obliku (bez onog plagijata) - mislim, da izgleda mnogo bolje.--Stebunik (razgovor) 21:00, 7 februar 2021 (CET)