Razarači klase Beograd
| Razarači klase Beograd | |
|---|---|
| Karijera: | |
| Kobilica postavljena: | .? |
| Porinut: | |
| U službi od: | |
| Sudbina: | |
| Glavne karakteristike | |
| Deplasman (T): | 1 210 standardni 1 655 puni |
| Dužina: | 98 m |
| Širina: | 9,45 m |
| Gaz: | 3,18 m |
| Pogon: | 3 kotla 2 turbine |
| Snaga: | 40 000 KS |
| Brzina: | 38 čvorova (70 km/h) |
| Doplov/samostalnost: | 3000 nm. |
| Posada: | 145 mornara i oficira |
| Naoružanje: | |
| Oklop: | |
Razarači klase Beograd, bila su tri razarača Jugoslavenske kraljevske ratne mornarice; Beograd, Zagreb i Ljubljana, izgrađena od 1937. do 1938.[1]
Historija gradnje uredi
Nakon faze suradnje sa Velikom Britanijom od koje je ranih 1930-ih nabavljen razarač Dubrovnik. Kraljevina Jugoslavija se nakon reobnove Male Antante ponovno zbližila sa Francuskom. Ona je na kraju pristala ugrađivati škodine topove pa je Jugoslavenska kraljevska ratna mornarica od nje naručila seriju od 3 razarača, po uzoru na njihov razarač - L`Adroit, koji je u to vrijeme slovio kao vrlo brzi i moderno koncipirani brod.
Prema sklopljenom ugovoru, prvi brod Beograd projektiran je i izgrađen u francuskom brodogradilištu - Siege Social Ateliers et Chanties de la Loire iz Nantesa od 1936. do decembra 1937.[1], a slijedeća dva Ljubljana i Zagreb izgrađena su po istom dizajnu u splitskom brodogradilištu Jadranska brodogradilišta A.D. - 1938.[1] koje su Francuzi tehnološki osposobili za taj posao.[1][2]
Oprema i naoružanje uredi
Prema sklopljenom ugovoru, dobavljač za glavne topove bila je čehoslovačka firma Škoda, zbog političkog savezništva u Maloj Antanti. Tako da su razarači bili naoružani sa 4 topa od 120 mm sa štitovima, 4 protuavionska topa kalibra 40 mm međusobno razdvojena (koje je isporučila švedska firma Bofors), 6 torpednih cijevi od 550 mm, 2 mitraljeza od 12,7 mm, 30 mina i jednim klizačem dubinskih bombi. Za pogonski dio dobavljači su bile britanske kompanije; kotlove je isporučio Yarrow Shipbuilders, a turbine Parsons Marine Steam Turbine Company za razarače Zagreb i Ljubljana, a Curtiss za Beograd.[1]