Ratko Zvrko

(Beograd, 20. travnja 1920. – Dubrovnik, 23. rujna 1998.), hrvatski književnik, novinar i boksač.

Životopis

uredi

Rođen je 20. travnja 1920. Ne zna se točno mjesto rođenja, nagađa se o Drveniku kod Konavala, gdje je proveo djetinjstvo ili Beogradu. Kao gimnazijalac smislio je slogan „Bilo kuda, Kiki svuda” za tvornicu Union (danas Kraš).

Boksačka karijera

uredi

Počeo se baviti boksom u Dubrovniku. Meč karijere imao je u Dubrovniku, 11. travnja 1943. protiv prvaka Italije Lodovica Giobbija. Pobijedio ga je, što se slavilo kao pobjeda nad Talijanima, koji su u to vrijeme za Drugog svjetskog rata okupirali Dalmaciju. Slijedećeg dana, talijanske vlasti su ga zatvorile na neko vrijeme u tvrđavu Lovrijenac.

Bio je prvak Hrvatske u boksu 1945.. Poslije Drugog svjetskog rata, imao je meč s višestrukim olimpijskim pobjednikom, mađarskim boksačem Lászlóm Pappom. Izgubio je, ali je izdržao borbu do kraja.

Novinarska karijera

uredi

Počeo je novinarsku karijeru, javljajući rezultate boks mečeva za Vjesnik. Prekinuo je karijeru u boksu i bavio se novinarstvom. Pisao je za Vjesnik, Vjesnik u srijedu, Večernji list, Globus, Arenu, Modru lastu itd. Pokrenuo je trofej „Plava vrpca Vjesnika” za plemenite pothvate na moru, koji postoji i danas. Organizirao je dječje romobilske utrke oko HNK u Zagrebu pod motom „Brzina, ali oprez”.

Napisao je zbirku pjesamaGrga Čvarak”, prvi put je izdana 1967. Postala je jedna od najnakladnijih knjiga hrvatske književnosti za djecu i sastavni dio školske lektire. Pisao je pjesme i za odrasle. Napisao je biografiju slavnog hrvatskog boksača Mate ParlovaZlatne rukavice Mate Parlova1978. Bio je prijatelj Dobriše Cesarića, dopisivao se s njim u stihovima.

Nepotpun popis djela

uredi
  • "Grga Čvarak" Zagreb 1- 1967., 2- 1970., 3- 1972., 4- 1974., 5- 1975., 6- 1977., 7- 1978., 8- 1979., 9- 1981., 10- 1985., 11- 1986., 12- 1988., 13- 1990., 14- 1995., 15- 1998., 16- 2000., 17- 2001., 18- 2002., 19- 2003., 20- 2004., 21- 2005., 22- 2006., 23- 2007.
  • "Uzbuna u robnoj kući" Zagreb 1976.
  • "Zlatne rukavice Mate Parlova" Sisak 1978.
  • "Smijeh nije grijeh" Zagreb 1990.