Ratko Zvrko
Ratko Zvrko
(Beograd, 20. travnja 1920. – Dubrovnik, 23. rujna 1998.), hrvatski književnik, novinar i boksač.
Životopis
urediRođen je 20. travnja 1920. Ne zna se točno mjesto rođenja, nagađa se o Drveniku kod Konavala, gdje je proveo djetinjstvo ili Beogradu. Kao gimnazijalac smislio je slogan „Bilo kuda, Kiki svuda” za tvornicu Union (danas Kraš).
Boksačka karijera
urediPočeo se baviti boksom u Dubrovniku. Meč karijere imao je u Dubrovniku, 11. travnja 1943. protiv prvaka Italije Lodovica Giobbija. Pobijedio ga je, što se slavilo kao pobjeda nad Talijanima, koji su u to vrijeme za Drugog svjetskog rata okupirali Dalmaciju. Slijedećeg dana, talijanske vlasti su ga zatvorile na neko vrijeme u tvrđavu Lovrijenac.
Bio je prvak Hrvatske u boksu 1945.. Poslije Drugog svjetskog rata, imao je meč s višestrukim olimpijskim pobjednikom, mađarskim boksačem Lászlóm Pappom. Izgubio je, ali je izdržao borbu do kraja.
Novinarska karijera
urediPočeo je novinarsku karijeru, javljajući rezultate boks mečeva za Vjesnik. Prekinuo je karijeru u boksu i bavio se novinarstvom. Pisao je za Vjesnik, Vjesnik u srijedu, Večernji list, Globus, Arenu, Modru lastu itd. Pokrenuo je trofej „Plava vrpca Vjesnika” za plemenite pothvate na moru, koji postoji i danas. Organizirao je dječje romobilske utrke oko HNK u Zagrebu pod motom „Brzina, ali oprez”.
Napisao je zbirku pjesama „Grga Čvarak”, prvi put je izdana 1967. Postala je jedna od najnakladnijih knjiga hrvatske književnosti za djecu i sastavni dio školske lektire. Pisao je pjesme i za odrasle. Napisao je biografiju slavnog hrvatskog boksača Mate Parlova „Zlatne rukavice Mate Parlova” 1978. Bio je prijatelj Dobriše Cesarića, dopisivao se s njim u stihovima.
Nepotpun popis djela
uredi- "Grga Čvarak" Zagreb 1- 1967., 2- 1970., 3- 1972., 4- 1974., 5- 1975., 6- 1977., 7- 1978., 8- 1979., 9- 1981., 10- 1985., 11- 1986., 12- 1988., 13- 1990., 14- 1995., 15- 1998., 16- 2000., 17- 2001., 18- 2002., 19- 2003., 20- 2004., 21- 2005., 22- 2006., 23- 2007.
- "Uzbuna u robnoj kući" Zagreb 1976.
- "Zlatne rukavice Mate Parlova" Sisak 1978.
- "Smijeh nije grijeh" Zagreb 1990.