Ratko Vujović Čoče (19161977), učesnik španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe, general-pukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije.

Ratko Vujović

Biografija uredi

Rođen je 16. 12. 1916. u Nikšiću. Osnovnu školu je završio Nikšiću, a gimnaziju u Nikšiću i Cetinju. Posle završene gimnazije, 1936. godine, otišao je na studije agronomije u Prag.

 
Francuski logor Arželes 1939.

Sa početkom španskog građanskog rata, Ratko, među prvim jugoslovenskim dobrovoljcima, stiže u Španiju, krajem 1936. godine i priključuje se borbi za odbranu španske Republike. Posle kratke obuke upućen je, kao borac bataljona „Dimitrov“ na front Harama, kod Madrida. Posle je prebačen u 129. internacionalnu brigadu, u kojoj su se nalazili Jugosloveni, i tamo je obavljao dužnost zamenika komandira voda (komandir voda je bio Franc Rozman Stane). U Španije je, 1938. godine, primljen u članstvo Komunističke partije Jugoslavije.

Posle završetka rata, zajedno sa ostalim borcima internacionalnih brigada, povukao se u Francusku, gde je zatočen u logor Arželes, kod Perpinjana. Maja 1941. godine, sa jednom grupom jugoslovenskih zatočenika, prijavio se za dobrovoljni rad u Nemačkoj, gde je radio u jednom rudniku, kod Lajpciga. Iz Nemačke je tokom avgusta uspeo da se, preko već uspostavljenih partijskih veza, prebaci u Jugoslaviju.

Septembra 1941. godine dolazi u, tada oslobođeni, Drvar i postaje politički komesar prve partizanske čete. Novembra 1941. godine upućen je na Kozaru, gde je najpre bio zamenik, a zatim i politički komesar Drugog krajiškog (kozarskog) NOP odreda.

Jula 1942. godine, za vreme velike neprijateljske ofanzive na Kozaru, zajedno sa Josipom Mažarom Šošom i Milošem Šiljegovićem, rukovodio je partizanskim jedinicama.

Kada je 22. 9. 1942. godine formirana Pete krajiške kozarske udarne brigade, postao je zamenik komandanta. Kasnije je postao načelnik obaveštajnog centra Operativnog štaba za Bosansku krajinu. Septembra 1943. godine, kao obaveštajni oficir Trećeg bosanskog korpusa NOV i POJ, prešao je u istočnu Bosnu i tamo učestvovao u prvoj operaciji za oslobođenje Tuzle. Potom je bio komandant Petnaeste majevičke udarne brigade i načelnik štaba 17. istočnobosanske divizije. Januara 1945. godine postavljen je za načelika Operativnog štaba za Kosovo i Metohiju.

Posle oslobođenja Jugoslavije, završio je Višu vojnu akademiju i obavljao mnoge odgovorne dužnosti u Jugoslovenskoj narodnoj armiji - bio je zamenik načelnika Druge uprave Generalštaba JA, pomoćnik komandanta za pozadinu armije, komandant korpusa, načelnik uprave u Saveznom sekreterijatu za narodnu odbranu i dr. Umro je 29. 10. 1977. godine u Beogradu i sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. 11. 1953.

Literatura uredi

  • Jugoslovenski savremenci: Ko je ko u Jugoslaviji. „Sedma sila“, Beograd 1957. godina, 783-784. str.
  • Vojna enciklopedija (knjiga deseta), Beograd 1975. godina
  • Narodni heroji Jugoslavije. „Mladost“, Beograd 1975. godina.