Rat protiv droge
Rat protiv droge (engleski: War on Drugs) je izraz kojim se u najširem smislu označava nastojanje države da suzbije zloupotrebu opojnih droga, prije svega kroz eliminiranje ponude, odnosno suzbijanje ilegalne trgovine drogom. U svom užem smislu se pod time podrazumijeva službena politika SAD u posljednjih nekoliko decenija, prije svega nastojanje da se ilegalna trgovina drogom suzbije oštrim represivnim mjerama na unutrašnjem planu kao što su stroge zatvorske kazne za krijumčare droga i povećanje policijskih ovlasti, odnosno intenzivnim korištenjem obavještajnih, pa i vojnih resursa izvan američkih granica. Kao početak Rata protiv droge se obično navodi 1971. godine, kada je taj izraz prvi iskoristio tadašnji predsjednik Richard Nixon; u stvarnosti je on samo nastavio politiku koja je 1914. godine započeta pod Wilsonom (kada su doneseni prvi federalni zakoni protiv narkotika), te intenzivirana pod Rooseveltom i Nixonovim prethodnikom Johnsonom. Najveća eskalacija rata protiv droge se zbila 1980-ih, kada je administracija Ronalda Reagana intenzivirala napore sa suzbijanje droge potaknuta tzv. epidemijom cracka i uz nju povezanim porastom kriminala i nasilja na američkim ulicama, a Reaganov nasljednik Bush je dodatno eskalirao korištenjem američkih oružanih snaga protiv krijumčara izvan američkih granica, pri čemu je najpoznatiji primjer invazija Paname 1989. godine. Rat protiv droge je, međutim, sve godine imao brojne kritičare, pretežno iz libertarijanskih i ljevičarskih krugova; najčešće se spominje kako Rat protiv droge služi kao izgovor za masovno kršenje ljudskih i građanskih prava, kako neproporcionalno pogađa pripadnike crnačke manjine i time posredno nastavlja rasno ugnjetavanje i segregaciju, te kako je na njega, kao u slučaju Prohibicije i vijetnamskog rata utrošena ogromna količina novca i resursa a da se nije postigao željeni rezultat.
