Razapinjanje

Razapinjanje predstavlja drevnu metodu pogubljenja koja se izvodila pričvršćivanjem osuđene osobe - bilo vezanjem bilo prikucavanjem čavlima i klinovima - na drvenu podlogu, najčešće u obliku križa - te njenim ostavljanjem da umre od gladi i dehidracije. Razapinjanje se često prakticiralo u starom vijeku - od strane Perzijanaca, Seleukida, Kartaginjana i Rimljana. Kaznu razapinjanjem je u Rimu godine 337. ukinuo car Konstantin I u znak poštovanja prema Isusu Kristu - najpoznatijoj od svih žrtava razapinjanja. Nakon toga se razapinjanje koristilo gotovo isključivo u ne-kršćanskim zemljama, od čega je najpoznatiji Japan u doba Tokugawinog šogunata. Danas se očuvalo jedino u kaznenom zakonodavstvu Irana.

Rimsko razapinjanje Isusa.

Određene kršćanske zajednice ponekad prakticiraju ritualno razapinjanje u kojima raspete osobe odaju počast Kristu nastojeći se poistovjetiti s njegovim patnjama, a za što su najpoznatiji primjer Filipini.

Najpoznatija referenca na razapinjanje jest raspelo koji predstavlja važan simbol za katolike, pravoslavce, orijentalne kršćane, s time da protestanti preferiraju korištenje križa bez Isusovog lika na njemu.

Spoljašnje veze

• New Scientist article on cause of death in crucifixion.
• "Forensic and Clinical Knowledge of the Practice of Crucifixion" by Dr. Frederick Zugibe Arhivirano 2004-04-02 na Wayback Machine-u
• Jesus's death on the cross, from a medical perspective Arhivirano 2006-01-27 na Wayback Machine-u
• "Crucifixion in antiquity - The Anthropological evidence" Arhivirano 2012-02-12 na Wayback Machine-u By Joe Zias
• Jewish Encyclopedia: Crucifixion
• Crucifixion of Joachim of Nizhny-Novgorod

Razapinjanje na Wikimedijinoj ostavi