Radoslav Lopašić
Radoslav Lopašić (Karlovac, 20. svibnja 1835. - Zagreb, 25. travnja 1893.) je bio hrvatski povjesničar, po struci pravnik i akademik.
Životopis uredi
Otac Mirko bio je karlovački gradski sudac, u vrijeme Radoslavovoga rođenja načelnik. Oca je izgubio 1838., a nedugo nakon toga 1843. i majku Magdalenu rođenu Dobrilović.[1][2] Za osmogodišnjega Radoslava brinuo se njegov polubrat Liberat[2] (Ladislav)[1] Lopašić, koji je preuzeo skrbništvo nad Radoslavom.
Bio je povjesnik skromnog ponašanja, ali prebogatih vrela intelektualne snage. Zvali su ga "Živi arhiv". Bio je akademik u Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti, gospodarski podpredsjednik Matice hrvatske i autor velikog broja historiografskih članaka i više knjiga o povijesti Hrvata.
Djela uredi
- "Urbar modruški od god. 1486.", Ogulin, 1997. ISBN 953-96363-4-5
- "Bihać i Bihaćka krajina: mjestopisne i poviestne crtice", Matica hrvatska, Zagreb, 1890.
- "Dva hrvatska junaka: Marko Mesić i Luka Ibrišimović", Matica hrvatska, Zagreb, 1888.
- "Karlovac: poviest i mjestopis grada i okolice", Matica hrvatska, Zagreb, 1879.
Reference uredi
- ↑ 1,0 1,1 Strohal, Rudolf. Grad Karlovac opisan i orisan, vlast. nakl. (Tisak M. Fogine), Karlovac, 1906., str. 215.-220.
- ↑ 2,0 2,1 Lopašić, Radoslav. Bihać i Bihaćka Krajina: mjestopisne i poviestne crtice, 2. izd., Matica hrvatska, Zagreb, 1943., str. 288.