Rūta Vanagaitė

Rūta Vanagaitė (rođena 25. januara 1955., Šiauliai) je litvanska kazališna kritičarka, spisateljica, novinarka i javna ličnost sa stalnom adresom u Vilniusu. Široj je javnosti najpoznatija po svojim značajnim naporima u podizanju javne svijesti o ulozi lokalne kolaboracije u provođenju Holokausta u Litvi. Kao poliglota, Vanagaitė govori litavski, ruski, engleski, finski, poljski i francuski jezik.

Biografija uredi

Vanagaitė je rođena 25. januara 1955. u Šiauliaiju. Od 1961. do 1972. školovala se u Srednjoj školi br. 22 u Vilniusu. Godine 1978. diplomirala je na Ruskom institutu za kazališnu umjetnost gdje je studirala dramu, a prije diplome počela je objavljivati ​​svoje kazališne pregledne članke. Godine 1978. imenovana je voditeljicom kazališne, kinematografske i TV sekcije u mjesečnom časopisu Kultūros barai, a kasnije je radila u novinama Literatūra ir menas. Od 1985. do 1989. živjela je u Helsinkiju gdje je radila u biblioteci Univerziteta u Helsinkiju i pisala članke o društvenim i kulturnim temama za list Helsingin Sanomat.

Godine 1989. vratila se u Litvu i postala umjetnička direktorica Nacionalnog kazališta mladih. Od 1991. svake godine organizira međunarodni kazališni festival LIFE. Od 1999. do 2001. bila je savjetnica premijera Rolandasa Paksasa za kulturu i komunikaciju, a 2001. osnovala je agenciju za odnose s javnošću Acta Publica. Od 2006. godine direktorica je agencije Vilko valia.

Godine 2015. upoznala je Efraima Zuroffa koji je s njom razgovarao o istrebljenju litavskih Židova tijekom Holokausta. To je ujedno bio i početak njezina rada na pisanju knjige Mūsiškiai. Kelionė su priešu (Naš narod. Putovanje s neprijateljem), koji je objavljen godinu dana kasnije, a preveden je na više jezika (engleski, poljski, ruski, hebrejski). Knjiga govori o problemu raširene kolaboracije običnih Litavaca u pogubljenju Židova i pljački njihove imovine, što je vrlo nepopularna tema u modernoj Litvi. Zbog toga je kao autorica doživjela društveni ostracizam u kojem su je izbjegavali i određeni članovi obitelji. Na poziv nobelovke Svetlane Aleksievič u martu 2017. posjetila je Bjelorusiju gdje je sudjelovala u obilježavanju dana žalosti 2. marta (na isti dan, prije 75 godina, ubijeno je oko 5 hiljada zatvorenika Minskog geta), a 2018. posjetila je i Izrael gdje je objavljen hebrejski prevod njezine knjige.

Sama je u suradnji s njemačkim istoričarem Christophom Dieckmannom objavila knjigu o Holokaustu Kako se to dogodilo?.