Pseudocelom ili lažni celom je primarna telesna duplja koja se obrazuje kao ostatak blastuline duplje, blastocela.

U toku embrionalnog razvića u loptastoj blastuli se obrazuje šupljina blastocel, primarna telesna duplja. Ako kod odrasle jedinke zaostane blastocel onda se označava kao pseudocelom.

Pseudocelom je ispunjen tečnošću i nije odvojen sopstvenim omotačem od creva i telesnog zida tako da se crevo kupa u toj pseudocelomskoj tečnosti, a samo je kod usnog i analnog otvora spojeno za telesni zid. Na taj način su omogućene nezavisne kontrakcije telesnog zida i creva (osim na delovima gde se spajaju).

Uloge pseudocelomske tečnosti, odnosno, same duplje su:

  • pseudocelomska tečnost je pod pritiskom tako da ima ulogu hidrauličnog skeleta;
  • transport materija kroz telo tako da crevo pseudocelomata ne sadrži divertikulume, a osim toga ove životinje nemaju krvni sistem.

Životinje koje imaju pseudocelom, kao telesnu duplju, svrstavaju se u zajedničku grupu nazvanu pseudocelomata. To je veoma raznovrsna grupa životinja koje imaju jako malo zajedničkih karakteristika tako da su razdvojene u zasebne filume.

Pseudocelomatama pripadaju sledeći filumi:

  • Acanthocephala
  • Rotatoria
  • Nematoda
  • Kinorhyncha
  • Gastrotricha
  • Nematomorpha
  • Entoprocta

Literatura uredi

  • Dogelj, V,A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd
  • Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Petrov, I: Sakupljanje, preparovanje i čuvanje insekata u zbirkama, Biološki fakultet, Beograd, 2000.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.

Spoljašnje poveznice uredi