Prvi tirski sinod

Prvi tirski sinod ili Tirski sinod je sinod ili skupština kršćanskih biskupa koji su se 335. okupili u Tiru na poziv rimskog cara Konstantina I kako bi raspravljali o nizu teških optužbi protiv Atanazija, tadašnjeg biskupa i patrijarha Aleksandrije.

Optužbe su nastale u doba kada je kristološka rasprava oko pitanja Trojstva kršćansku Crkvu sve više dijelila na "pravovjernike" i arijance. Atanazije, koji se na Prvom nikejskom saboru istakao kao jedan od najžešćih protivnika arijanaca, godine 328. je izabran za biskupa Aleksandrije. Međutim, u istom gradu je kao svećenik živio i Arije, glavni pobornik arijanstva te imao brojne sljedbenike. Atanazijev je izbor stoga odmah izazvao kontroverzu, s obzirom da je Atanazije izabran u dobi od 28 godina, odnosno bio je mlađi od 30 godina što je bila minimanlna dob za biskupsku čast.

Atanazije je nakon nekog vremena postao predmetom brojnih optužbi - za nemoralno ponašanje, nametanje protuzakonitih poreza, podržavanje pobune protiv cara pa čak i ubistvo suparničkog biskupa te korištenje njegove odrezane ruke za magijske rituale. Te su optužbe dobile na snazi kada je Konstantin, ispočetka indiferentan prema teološkim raspravama unutar Crkve, počeo postepeno zauzimati arijansku stranu u sporu te je od Atanazija tražio da ekskomuniciranog Arija vrati u Crkvu, što je on odbio učiniti.

Godine 334. je Atanazije pozvan na crkveni sinod u Cezareju, na koji se nije odazvao. Sljedeće je godine Konstantin iskoristio putovanje velikog broja kršćanskih biskupa i velikodostojnika na posvećenje novopodignute crkve Svetog groba u Jeruzalemu te sazvao novi sinod u Tiru. Atanaziju je pismom naložio da dođe na sinod, ili će biti priveden silom. Atanazije se nakon toga odazvao na sinod.

Sinod je održan pod predsjedanjem Euzebija iz Cezareje. Na njemu je sudjelovalo 310 biskupa, a od čega 48 iz Egipta. Na njemu je Atanazije osuđen. Prije same osude je Atanazije pobjegao iz Tira i došao u Konstantinopolj kako bi caru osobno izložio cijeli slučaj. Car ga je na kraju oslobodio svih optužbi osim jedne - da je spriječavao dostavu egipatskog žita u novu carsku prijestolnicu. To je bio dovoljan razlog da se Atanazije pošalje u progonstvo u današnji Trier. Tamo je ostao sve do Konstantinove smrti 337.

Reference uredi

  • Socrates Scholasticus & Sozomen, Historia Ecclesiastica, Book II: from the Council of Nicea to Constantine's death
  • Westminster Dictionary of Church History, ed. Jerald C. Brauer (Philadelphia: Westminster Press, 1971)