1. proleterska udarna brigada

(Preusmjereno sa stranice Prva proleterska brigada)

Prva proleterska narodnooslobodilačka udarna brigada je bila prva partizanska brigada u okupiranoj Jugoslaviji. Tokom rata je važila za elitnu jedinicu Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.

Prva proleterska udarna brigada

Vrhovni komandant Tito vrši smotru Prve proleterske u Rudu, decembra 1941. godine. Sleva na desno: Ivan Ribar, Koča Popović, Filip Kljajić, Ivo Lola Ribar, Tito, Danilo Lekić i Mijalko Todorović.
Vrhovni komandant Tito vrši smotru Prve proleterske u Rudu, decembra 1941. godine. Sleva na desno: Ivan Ribar, Koča Popović, Filip Kljajić, Ivo Lola Ribar, Tito, Danilo Lekić i Mijalko Todorović.

Segment NOV i PO Jugoslavije
Lokacija osnivanja Rudo
Jačina 1.200 vojnika i oficira
Formacija šest bataljona
Komandanti
Komandant Koča Popović
Angažman
Bitke Borbe za Istočnu Bosnu 1942.
Borbe za Jajce 1942.
Borbe za Livno 1942.
Napad na Teslić 1943.
Operacija Vajs
Bitka na Neretvi
Bitka na Sutjesci
Napad na Vlasenicu 1943.
Napad na Zvornik 1943.
Desant na Drvar
Bitka za Srbiju 1944.
Beogradska operacija
Sremski front
Odlikovanja Orden narodnog heroja
Orden nar. oslobođenja
Orden partizanske zvezde
Orden bratstva i jedinstva
Orden zasluga za narod
Wikiteka
Wikiteka
Wikiteka ima originalan tekst povezan sa ovim člankom:

Formirana je 21. decembra 1941. godine u Rudom, od partizanskih ustanika, nakon povlačenja u Sandžak. Odluku o formiranju Prve proleterske brigade doneo je Centralni komitet KPJ. Na dan formiranja imala je šest bataljona (četiri iz Srbije i dva iz Crne Gore) ukupne jačine 1.200 boraca. Prvi komandant brigade bio je Koča Popović, a politički komesar Filip Kljajić Fića.

Prva proleterska udarna brigada je u 1.240 ratnih dana imala 530 većih i manjih borbi, tj. gotovo svaki drugi dan je provela u borbi. Ostali dani su uglavnom provedeni u iscrpljujućim marševima.

Prva proleterska brigada je na svom ratnom putu prešla više od 20.000 kilometara. U njenim borbama borilo se više od 22.000 ljudi iz cele Jugoslavije. Imala je više od 7.500 poginulih, ranjenih i nestalih boraca, a izbacila je iz stroja više hiljada neprijateljskih vojnika. Dala je više od 3.000 rukovodilaca i 83 narodna heroja.

Odlikovana je Ordenom narodnog oslobođenja, Ordenom partizanske zvezde, Ordenom bratstva i jedinstva i Ordenom zasluga za narod. Povodom petnaestogodišnjice bitke na Sutjesci, juna 1958. godine, odlikovana je i Ordenom narodnog heroja.

Naziv uredi

Glavni članak: Proleterske brigade

Izraz proleter je značio ideološko određenje, odnosno društvenu klasu koja sukladno marksističkoj doktrini o diktaturi proletarijata treba provesti socijalističku revoluciju. Prefiks proleterska je činio jasnu distancu od buržoaskih snaga. Zbog ovog prideva, Kominterna je više puta kritikovala KPJ, tražeći da se izbaci „proleterska" ispred naziva brigade i da se prestane sa „sličnim lapsusima" koji liju vodu na mlin neprijateljima naroda u zemlji i u inostranstvu.[1][2]

Međutim, kasnije tokom samog rata izraz proleter je izgubio svoje ideološko značenje, te je umjesto toga postao sinonim za najelitnije partizanske formacije. Tako su naziv proleterska dobijale "obične" brigade koje bi se posebno istakle u borbi.

Borbeni put Prve proleterske uredi

Glavni članak: Napadi na garnizone NDH
 
Borci 4. kraljevačkog bataljona Prve proleterske brigade na putu Foča - Goražde, 1. maja 1942.

Krajem decembra 1941. godine, Prva proleterska brigada je zajedno sa Vrhovnim štabom, prešla u istočnu Bosnu. U toku Druge neprijateljske ofanzive, od 17. do 23. januara 1942. godine vodila je više borbi: na Pjenovcu, kod Rogatice, Vareša, Han Pijeska i Bijelih Voda. Glavnina brigade je izvela marš preko planine Igman, pri temperaturi od -32 stepena. Posle završetka Druge ofanzive, ponovo preduzima značajne poduhvate u istočnoj Bosni.

U Trećoj neprijateljskoj ofanzivi zajedno sa Drugom proleterskom brigadom, dejstvovala je u istočnoj Bosni, Crnoj Gori, Hercegovini i u teškim borbama (Polja Kolašinska, Durmitor, Hercegovina) znatno pomogla uspešno povlačenje partizanskih snaga u rejon Tromeđe.

Pohod u Bosansku krajinu uredi

U sastavu Udarne grupe proleterskih brigada pošla je, 24. juna 1942. godine, u pohod na Bosansku krajinu. U pohodu je učestvovala u borbama na pruzi Sarajevo-Mostar i rušenju ove saobraćajnice, oslobođenju Konjica (8. avgusta 1942), zatim u borbama oko Bugojna, Duvna i Šujice, za oslobođenje Livna i drugim poduhvatima. Vodila je više borbi u nadiranju prema Imotskom i oslobodila nekoliko mesta. Sedmog oktobra 1942. godine učestvovala je u oslobođenju Ključa, a do kraja oktobra angažovana je u borbama sa četnicima i italijanskim snagama oko Bosanskog Grahova.

U sastav Prve proleterske divizije ušla je 1. novembra 1942. godine, a sedam dana kasnije u Bosanskom Petrovcu od Vrhovnog komandanta NOV i POJ Josipa Broza Tita dobila je proletersku zastavu. U skladu sa planom Vrhovnog komandanta o prodoru snaga NOVJ u centralnu Bosnu, novembra i decembra 1942. i januara 1943. godine izvela je više poduhvata u dolini Vrbasa i centralnoj Bosni; u noći 19/20. novembra uništila je jako neprijateljsko uporište Sitnicu; u noći 25/26. novembra učestvovala je u oslobođenju Jajca; u toku decembra je oslobodila Skender-Vakuf i Kotor-Varoš i područje Jošavke; u toku januara delom svojih snaga učestvuje u oslobođenju Teslića; u noći 15/16. januara oslobodila je Prnjavor. Uspesi kod Teslića i Prnjavora bili su veliki: ubijeno je i ranjeno nekoliko stotina, a zarobljeno 2.000 neprijateljskih vojnika i zaplenjena velika količina ratnog materijala.

Bitka na Neretvi uredi

Glavni članak: Bitka na Neretvi
 
Koča Popović, komandant Prve proleterske brigade.

U Četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi, u šestodnevnom maršu, prebacila se sa sektora Banja Luke, preko Šipraga, Bojske, Gornjeg Vakufa, na železničku prugu Sarajevo-Mostar, pa je u noći 17/18. februara likvidirala posade neprijatelja na odseku Raštelica-Brđani i posle toga vodila teške borbe na Ivan-sedlu i Bradini i delom snaga učestvovala u napadu na Konjic. Učestvovala je i u poznatom protiv udaru snaga NOVJ kod Gornjeg Vakufa, od 3. do 5. marta 1943. godine, a potom zatvarala pravac Gornji Vakuf-Prozor.

Posle forsiranja Neretve u nastupanju Glavne operativne grupe NOVJ na istok, brigada prva nastupa opštim pravcem: Glatičevo, rejon Kalinovika, Ustikolina. Od 15. do 17. marta razbila je četničke snage kod Glavatičeva i na Lipeta planini, a u noći 22/23. marta vodila je teške borbe sa četnicima kod Kalinovika. U ovim borbama četnici su pretrpeli nekoliko teških poraza, a brigada je pohvaljena od Vrhovnog komanda. Krajem marta izbila je na Drinu kod Ustikoline. Prvo je pokušala da reku forsira iz pokreta, a pošto nije uspela, posle priprema, forsiranje je itvršila u noći 8/9. aprila 1943. godine. Vodila je žestoke borbe za Kapak i Krčino brdo. U borbi kod Ifsara (10. i 11. aprila) učestvovala je u razbijanju znatnih delova italijanske divizije „Taurinenze“. Ovim borbama omogućen je prodor Glavne operativne grupe Vrhovnog štaba preko Drine u Sandžak. Krajem aprila vodila je žestoke borbe kod Goražda sa 369. nemačkom divizijom.

Bitka na Sutjesci uredi

Glavni članak: Bitka na Sutjesci
 
Komandant Prve proleterske Danilo Lekić govori borcima uoči proboja.

U bici na Sutjesci prvih dana vodi borbe sa Prvom nemačkom brdskom divizijom na sektoru Bijelo Polje, Mojkovac, Šahovići. Sa ovog sektora prebačena je na sektor Čelebića, radi zaštite Centralne bolnice i zatvaranja pravca Foča-Čelebić. Posle sedmodnevnog marša, 21. maja kod Čelebića je iz pokreta napala i razbila 13. domobransku pukoviju. Od tada do 24. maja na ovom sektoru, zajedno sa drugim jedinicama, vodila je ogorčene borbe. Učestvovala je 24. i 25. maja u neuspelom pokušaju proboja jugoistočno od Foče. Do 6. juna vodila je borbe u dolini Sutjeske, a 8. juna je izbila na Zelengoru. 10. juna, u ranim jutarnjim satima, kod sela Balinovac je u jurišu pregazila borbenu grupu Höhne:

Dobro pamtim. Danilo Lekić je komandovao: "Prva proleterska - juriš!!" I, verovatno, ja mislim da je to jedini put kad je cela Prva proleterska jurišala. Preko te čistine. Svi smo bili u istom streljačkom stroju. Prvi put,svi... I sve komande četa, i svi štabovi bataljona i štab brigade, i Španac (Danilo Lekic) i Plavi su bili u jurišu, i svi kuriri, i svi kuvari, i svi bolnicari... Sve je izaslo tu, koliko nas je bilo. Mi smo krenuli. I svi smo znali: nema nazad! Mi moramo tamo![3]

– Antonije Isaković, jedan od učesnika

Jurišem na Balinovcu, 10. juna 1943. godine, brigada je probila neprijateljski obruč na Zelengori, a dva dana kasnije probila je novi obruč na komunikaciji Kalinovik-Foča. Probojem njemačkih linija na Balinovcu borci Prve proleterske brigade omogućili su spas opkoljene glavnine NOVJ. U ovim borbama je Prva proleterska brigada izgubila 564 čovjeka.[4]

U protivofanzivi Glavne operativne grupe u istočnoj Bosni u julu i avgustu vodila je više borbi (Vlasenica, Drinjača, Zvornik i na pruzi Sarajevo-Zenica). U septembru dejstvuje u Dalmaciji, a u oktobru i novembru na širem području Travnika.

U vreme bitke na Sutjesci Srbi su činili nešto više od polovine ljudstva, Hrvati četvrtinu, Crnogorci osminu; ostalo – svi ostali uključujući i dvojicu Nijemaca.[4]

Završne operacije uredi

 
Prva proleterska brigada u Beogradu oktobra 1944.

U zimu 1943/44. godine i u proleće 1944. godine dejstvuje oko Jajca, Mrkonjić grada i Gerzova. U drvarskoj operaciji vodi žestoke borbe na pravcu Mrkonjić grad-Mlinište i Mlinište-Glamoč. Iz zapadne Bosne kreće za Sandžak, a na tom putu vodila je borbe na planinama Vranici, Zecu, Bitovnji i kod Trnova. U avgustu 1944. godine učestvuje u borbama u Sandžaku, a 23. avgusta počeo je njen prodor u Srbiju. Vodila je teške borbe sa Bugarskim snagama na Palisadu i sa jakim četničkim snagama na Jelovoj gori, kod Karana, Kosjerića i Varde, za oslobođenje Bajine Bašte i Valjeva (septembra) i Uba (oktobra). U Beogradskoj operaciji istakla se u mnogim borbama. Od decembra 1944. do aprila 1945. godine dejstvuje na Sremskom frontu. Učestvuje u proboju Sremskog fronta 12. aprila 1945. godine i učestvuje u više poduhvata u Sremu, Slavoniji i sve do Zagreba. Poslednju borbu vodila je za oslobođenje Zagreba, u koji ulazi 9. maja 1945. godine.

Sastav Prve proleterske brigade uredi

Prvi (crnogorski) bataljon uredi

Drugi (crnogorski) bataljon uredi

»Neprekidno sam se divio spokojnoj hrabrosti proletera. Efikasnost bez nemira i užurbanosti, samouverenje bez hvalisavosti, odlučnost i upornost u izvršavanju zadataka, bez vike, jedna stalna pribranost i u najtežim situacijama. Sve se to ispoljavalo i izbijalo u neprekidnim borbama sa neprijateljem. Manje smo se odmarali — bili tvrđi i svežiji; slabije se hranili —- bili žilaviji; slabije naoružani — ubojitiji; bez motorizacije — brži. Skuplja je bila svaka naša smrt, naše je disanje imalo drukčiju, posebnu vrednost. Kao da su se sve naše muke, napori i teškoće zgušnjavali u ubojit prkos, kao da su se preokretali u našu prednost.«[5]

Komandant Koča Popović

Treći (kragujevački) bataljon uredi

Četvrti (kraljevački) bataljon uredi

Peti (šumadijski) bataljon uredi

 
Bolničarke 1. proleterske brigade u Beogradu, oktobra 1944.

Šesti (beogradski) bataljon uredi

Narodni heroji Prve proleterske brigade uredi

Od oko 22.000 boraca koliko je, za tri i po godine rata, prošlo kroz redove Prve proleterske udarne brigade njih 83 proglašeno je za narodne heroje:

 
Zastava i Orden narodnog heroja Prve proleterske brigade u Vojnom muzeju u Beogradu

Nasleđe uredi

  • Prva borba brigade, kod sela Gaočića i Mioča, 22. decembra 1941. godine, nekada se slavila kao dan Jugoslovenske narodne armije.
  • Ulica proleterskih brigada u Beogradu, kojom su se delovi Prve proleterske brigade probijali prilikom oslobođenja Beograda[6], od 1997-me godine se zove Krunska ulica.
  • Osnovna škola "Stari Grad"[7] u Beogradu na istoimenoj opštini je od osnivanja 1961.ve do školske 1993-94.te nosila ime "Prva Proleterska Brigada".
    • Osnivač je bila Skupština opštine Stari grad, a kum Udruženje boraca Prve proleterske brigade – beogradska sekcija. Šest ratnih bataljona prve proleterske brigade, tada dobija sedmi – mirnodopski bataljon pionira nove škole.
    • Škola dobija naziv "Prva proleterska brigada" a pionirski odred "Sedmi bataljon Prve proleterske brigade". Lice škole simbolično ozelenjava sedam platana, a pionirski odred stasava pod zastavom sa lentom dobijenom od boraca kao znamen. Škola je sarađivala sa kasarnom "4. juli", koja je negovala tradiciju ratne Prve proleterske brigade, a svečano i reprezentativno obeležavan je Dan škole i Prve proleterske brigade, Dan JNA 22. decembar.
  • Danas se u Rudom nekadašnja Ulica Prve proleterske brigade zove Ulica đenerala Draže.

Literatura uredi

  Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.
  • Narodni heroji Jugoslavije, „Mladost“, Beograd 1975. godina
  • Miloš Vuksanović Prva proleterska brigada; "Narodna knjiga" Beograd, "Pobjeda" Titograd; 1981. godina
  • Prva proleterska - ilustrovana monografija, "Globus" Zagreb, 1984. godina

Reference uredi

  1. B. Petranović, Istoriografija i revolucija, Beograd, 1984, 479.
  2. Tito između Hitlera i Staljina
  3. Još jednom na Sutjesci
  4. 4,0 4,1 Filip Švarm, Smrt fašizmu – sloboda narodu
  5. Koča Popović, čovek 20. veka
  6. Миле Максимовић, „Од Авале до палате 'Албанија“, Прва пролетерска бригада. Сећања бораца, (ур. Вељко Миладиновић), I-IV, Београд, 1986, стр. III/302.
  7. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2015-07-16. Pristupljeno 2015-07-16. 

Vanjske veze uredi