Neotesanko (Plaut)

(Preusmjereno sa Prostak (Plaut))
Neotesanko (Truculentus)
Plautus.gif
Plaut
Napisao: Plaut
Likovi Fronesija (hetera)
Astafija (služavka Fronesijina)
Stratofan (vojnik)
Trukulent [= Neotesanko] (rob Strabakov)
Strabak (mladić koji živi na selu)
Dinijarh (mladić)
Kijam (rob Dinijarhov)
Kalikle (starac)
Sira (robinja Kaliklova)
Robinje
Datum premijere 2. vek pne.
Mjesto premijere Rim
Originalni jezik Latinski
Žanr Palijata
Radnja Atina, ispred kuća Fronesije i Strabaka

Neotesanko ili Prostak (lat. Truculentus) je komedija rimskog književnika Tita Makcija Plauta, sastavljena od pet činova i prologa. Komedija se bavi odnosom između prostitutki i njihovih klijenata i, u poređenju s ostalim Plautovim komedijama, sadrži neke od najciničnijih opisa ljudske prirode. Komad je nazvan po Trukulentu (= "Neotesanku" ili "Prostaku"[1]), osornom i svađalački raspoloženom robu, koji nastoji da od pohlepnih hetera zaštiti svog mladog gospodara, Strabaka, koji živi na selu; naposletku će i sam Neotesanko podleći čarima hetera. U stvari, u ovoj komediji Neotesanko svim svojim sagovornicima gotovo uvek upućuje vulgarne šale i agresivne i klevetničke reči. Veliki deo teksta ove komedije znatno je oštećen.

ZapletUredi

Heteri Fronesiji udvaraju se tri čoveka: Dinijarh, mladi Atinjanin koji živi dosta raskalašno, Strabak, mladić koji živi na selu, te Stratofan, "babilonski vojnik". Kako bi od Stratofana izmamila što više novca, podmetne mu neko dete pretvarajući se da je njeno i da je on detetov otac. U prvom delu komada Dinijarh se vraća iz inostranstva i tom prilikom ga u Fronesijinu kuću prima njena služavka Astafija. Nakon toga Astafija odlazi u kuću u kojoj živi Strabak, kako bi ga pozvala u posetu Fronesiji, ali je grubo otera Strabakov rob Neotesanko (Truculentus), koji nastoji zaštititi svog gospodara od pohlepnih hetera. Dinijarh odlazi iz Fronesijine kuće, jer nije uspeo da vidi devojku, navodno zato što je ona baš bila na kupanju. Za njim izlazi Fronesija i nadugačko objašnjava Dinijarhu kako se pretvara da je Stratofanu rodila dete i naposletku moli Dinijarha da joj kupi neke lepe poklone, što on obećava i zatim odlazi. Fronesija potom dve udesi tako da izgleda kako je upravo prilegla. Stiže Stratofan iz inostranstva i iznosi darove, ali kako među njima nema gotovog novca, Fronesija je izuzetno nezadovoljna i prezriva prema onome što je doneo. U tom trenutku stiže Kijam, Dinijarhov rob, i od ovoga donosi darove, među kojima je i novac. Između Stratofana i Kijama izbije prepirka, a zatim Kijam ode, a Fronesija se povuče u svoju kuću.

Sa sela stiže Strabak, takođe noseći novac, te bude pušten u Fronesijinu kuću. Neotesanko dolazi za njim, no nakon kratkog razgovora zavede ga Astafija. Dolazi Dinijarh, ali bude odbijen, i pored darežljivosti koju je nedavno iskazao. Pre no što on ode s pozornice, pojavljuje se starac Kalikle s dve robinje i ispituje ih o tome šta se dogodilo s devojčicom koju je njegova ćerka nedavno rodila. One priznaju da su bebu predale Fronesiji kako bi je ona mogla lažno pokazivati kao svoju, kao i da je Dinijarh pravi detetov otac. Dinijarh iz prikrajka čuje ovaj razgovor, a zatim priđe Kaliklu i, preuzimajući odgovornost, nudi da se odmah oženi njegovom ćerkom. Starac prihvata njegovu ponudu, a zatim od Fronesije traži da vrati bebu. No ona ga moli da zatrži dete još nekoliko dana, kako bi mogla da dovrši obmanu Stratofana. Nakon toga opet se pojavi Stratofan i donese nove darove, ali se posvađa sa Strabakom. Komad se završava tako što Fronesija obećava da će ih obojicu podjednako voleti.[2]

ArgumentUredi

U sačuvanim rukopisima Neotesanko počinje argumentom, tj. kratkim sažetkom drame, kao i druge Plautove komedije. Te argumente nije pisao Plaut, već su dodati kasnije, nakon Plautove smrti. U njima se daje kratak pregled sadržaja drame, s posebnom osvrtom na opšte okolnosti, razvoj zapleta i njegov epilog. U nekim komedijama argument je dat u obliku akrostiha, a takav je slučaj i u ovom komadu: [3]

Tres unam pereunt adulescentes mulierem.
Rure unus, alter urbe, peregre tertius;
Vtque ista ingenti militem tangat bolo,
Clam sibi supposuit clandestino editum.
Vi magna servos est ac trucibus moribus,
Lupae ni rapiant domini parsimoniam;
Et is tamen molliter. Miles advenit
Natique causa dat propensa munera.
Tandem compressae pater cognoscit omnia,
Vtque illam ducat qui vitiarat convenit,
Suomque is repetit a meretrice subditum.
Tri mladića očajnički su u jednu ženu zaljubljeni.
Rival je jedan sa sela, drugi iz grada, treći izdaleka;
U cilju da od vojnika izvuče ogroman plen,
Cura podmetne dete koje mu je navodno krišom rodila.
U međuvremenu rob silovito i neotesano gospodara od
Lukavih hetera brani kako mu ne bi razgrabili imetak;
E taj isto njihovim čarima poklekne. Dođe vojnik i
Nosi skupocene darove zahvaljujući novorođenčetu.
Tajnu celu razotkrije otac one što bila je obeščašćena,
Ugovori da se njome oženi onaj što je s njom zgrešio,
Svoje pak dete traži od hetere što ga je svojim predstavljala.

ReferenceUredi

  1. Mirko Divković, Latinsko-hrvatski rječnik, 6. izdanje, Naprijed, Zagreb, reprint 1990, s.v. truculentus (= "mrk, neprijazan, ljut; đestok, divlji, bijesan, surov, prost").
  2. T. Maccius Plautus, Truculentus, or The Churl, Henry Thomas, Riley (ed.), "The Subject".
  3. T. Macci Plauti Truculentus na www.thelatinlibrary.com