Pronija (grčki: πρόνοια = njega, timar[1]) bio je bizantski oblik feudalizma koji se bazirao na dodjeli carske zemlje i prihoda od nje - istaknutim pojedincima u zamjenu za zasluge u interesu carstva, to su najčešće bile vojne.[2]

Pronija
πρόνοια
Bizantski vojnici su najčešće bili pronoiariosi
Bizantski vojnici su najčešće bili pronoiariosi
Bizantski vojnici su najčešće bili pronoiariosi
Država Bizantsko carstvoa

Taj sistem nagrađivanja pokrenut je za vrijeme vladavine bizantskog cara Konstantina IX Monomaha (1042. - 1055.)[2]

Historija

uredi

U početku se pronija je dodjeljivala na uživanje doživotno, ali se nije mogla prodavati, nasljeđivati niti prenositi na druge.[2] Teritorij pronija kretao se od velikih područja, koja su uključivala po nekoliko sela, do vrlo malih posjeda dovoljnih za uzdržavanje jedne porodice.

Nositelj pronije - pronoiarios[1] bio je apsolutni gospodar nad seljacima (paroikoi[1]) koji su živjeli na njegovoj zemlji, on je skupljao porez od njih i odmjeravao im pravdu.[2]

Tokom 11. vijeka - pronija je postala materijalna baza vojničkog sistema carstva, jer je korisnik pronije bio dužan služiti vojsku, dati i opremiti vojnike u odnosu na vrijednost svoje pronije. Za vrijeme vladavine Dinastije Komnina (1081. -1185.), zapljenjena su monaška imanja, kako bi se mogla podijeliti kao pronije, da se time poveća broj zemljoposjednika i vojnika za vojsku.[2]

Od kraja 13. vijeka - pronija se mogla prenijeti na nasljednike, pa je i obaveza služenja u vojsci prebačena na dobro. U vrijeme vladavine Dinastije Paleologa (1261. - 1453.), počeo se raspadati sistem pronija, jer je feudalno plemstvo počelo odbijati ispunjavanje svojih vojničkih obaveza prema carstvu, ali je usput zadržalo svoje dobijene pronije.[2]

Izvori

uredi
  1. 1,0 1,1 1,2 Pronoia: The institution (engleski). FOUNDATION OF THE HELLENIC WORLD. Pristupljeno 16. 09. 2013. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Pronoia system (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 14. 09. 2013. 

Vanjske veze

uredi