Otvori glavni meni

Pronaos (grčki: ὁ πρόναος=prije naosa) ili portik (latinski: porticus) u antičkoj klasičnoj arhitekturi je prostor prije naosa, glavnog prostora hrama, svetišta gdje se nalazio kip božanstva kojem je posvećen hram.

Pronaos
ὁ πρόναος
Tlocrt antičkog hrama (pronaos je sivi)
Tlocrt antičkog hrama (pronaos je sivi)

Pronaos je bio jedna od glavnih karakteristika grčkoga hrama pa je time bio model za rimsku i sve naknadne stilove inspirirane klasičnom arhitekturom.[1] Postojala su dva osnovna tipa pronaosa; anta i prostilos.

  • Ako su se uzdužni zidovi hrama produživali od naosa sve do pronaosa i bili bočni nosači krova, tad se takav prostor zvao anta, između zidova stajao je jedan do maksimalno četiri stupa da osiguraju nošenje krovišta.[1] Ovisno o broju stupova takav pronaos zvao se henostilni (jedan stup), distilni (dva), tristilni (tri) i tetrastilni (četiri).
  • Prostilos, drugi tip pronaosa, bio je otvoren sa tri strane, najmanji broj stupova koji su nosili njegov krov bio je četiri do najviše 14.[1]

Hramovi koji su imali pronaose (portike) i na prednjoj i stražnoj strani zvali su se amfiprostilos, primjer za to je Hram Atene Nike na Akropoli.[1]

Pronaos je ostao sastavni dio bizantske crkvene arhitekture kao predvorje prije ulaska u naos gdje se obavlja liturgija.

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 "Portico" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/471153/portico. pristupljeno 25. 10. 2013. 

Vanjske vezeUredi