Prohibicija
Prohibicija (od latinskog prohibere = zabraniti[1]) je zakonska zabrana proizvodnje, prodaje i transporta alkoholnih pića sa ciljem djelomičnog ili potpunog iskorjenjivanja alkoholizma.[2]
| Prohibicija | |
|---|---|
 | |
Historija i karakteristike uredi
Odavnina je bilo pokušaja zabrane konzumacije alkoholnih pića, tako se zna da su to pokušali provesti Asteci. Isto su pokušali provesti u drevnoj Kini, feudalnom Japanu, polinezijskom arhipelagu, Islandu, Finskoj, Norveškoj, Švedskoj, Rusiji, Kanadi i Indiji, ali se danas striktno provodi u samo nekoliko muslimanskih zemalja[2] (Iran, Jemen, Saudijska Arabija, Kuvajt...)
Većina zemalja koje su se pokušale prohibicijom riješiti alkoholizma uskoro su od tog odustale, tako je Finska koja je prohibiciju uvela 1919. od nje odustala 1931., a Sjedinjene Američke Države koje su je usvojile 1919. ukinule su je 1933.[2]
Po skandinavskim zemljama (osim Danske) tradicijski vlada stroga kontrola prodaje alkoholnih pića kako bi se na taj način spriječio alkoholizam. Tako je Finska zabranom prodaje žestokih pića nastojala preusmjeriti svoje stanovnike prema većoj potrošnji piva i pića s nižim procentom alkohola. Švedska je eksperimentirala sa sistemom vođenja evidencije potrošnje alkohola za svakog pojedinca, takozvanim knjižicama osobne potrošnje alkohola (motbok) i tako nastojala ograničiti konzumaciju alkohola.[2]
Različite kulture znatno se razlikuju u svojim stavovima prema konzumaciji alkohola, kao i po sistemima kontrole proizvodnje i distribucije. Japanci - pijanstvo ne osuđuju previše oštro, ali na vrlo jednostavne načine spriječavaju pijanice da štete sebi ili okolini. Neke druge kulture imaju relativo visoku dozu tolerancije prema konzumaciji alkoholnih pića (normalno u umjeranim količinima).[2] To se naročito odnosi na evropske mediteranske zemlje, gdje se konzumacija vina uzima kao dio gastronomske tradicije i načina života.
Ipak bez obzira na sve razlike, gotovo sve zemlje svijeta imaju relativno strogu kontrolu prodaje i distribucije alkoholnih pića, jer ona donose visoki porezni prihod. Kako bi spriječile alkoholizam, neke zemlje usmjeravaju svoju pažnju prema onima koji pretjerano konzumiraju alkohol kao u Švedskoj, dok se drugi bave više onima koji trguju s njime kao Sjedinjene Američke Države.
Sjedinjene Američke Države uredi
U Sjedinjenim Američkim Državama početni val prohibicionističkog pokreta nastao je nakon perioda velike vjerske obnove 1820-ih. i 1830-ih, koja je iznjedrila pokrete koji su težili prema ljudskom perfekcionizmu, a to je značilo umjerenost u svemu, ali i ukidanje ropstva. Zakonski presedan koji je kasnije pokrenuo čitav val sličnih zahtjeva, pokrenuo je Massachusetts koji je 1838. izglasao zakon, kojim se zabranjuje prodaja alkohola u količinama manjim od 15 galona (on je dvije godine kasnije ukinut). Prva država koja je donijela zakon o prohibiciji prije građanskog rata, - bio je Maine 1846.[2]
Pokret za prohibiciju alkoholnih pića razbuktao se nakon 1906. On je bio posljedica više faktora, s jedne strane straha i gnušanja pretežito seoskog stanovništva prema naglom rastu gradova, gdje se najviše pilo, uz sumnjičavost evangeličke srednje klase protiv novih katoličkih imigranata i tradicionalni antikatolicizam ali i dominacija ruralnih političara u zakonodavnim tijelima saveznih država, bez kojih bi ratifikacija 18 amandmana bila nemoguća.[2]
Pored tog svi su upirali prstom na točionice pića - kao leglo korupcije, a i veliki poslodavci su se zagrijali za tu ideju nadajući se da će na taj način smanjiti broj nesreća na radu i povećati efikasnost radnika.[2]
Pokret protiv točionica (Anti-Saloon League) osnovan 1893. postao je između 1906. - 1913. glavna snaga koja je tražila uvođenje prohibicije na federalnom nivou. Tokom Prvog svjetskog rata uveden je privremeni Ratni prohibicijski zakon, kojim se nastojalo iskoristiti što više žitarica za hranu.[2]
Rezolucija za podnošenje prohibicijskog amandmana dobila je potrebnu dvotrećinsku većinu u kongresu - 1917. Amandman je ratificiran 29. januara 1919., 28. oktobra 1919. izglasan je Nacionalni prohibicijski zakon (National Prohibition Act), poznat kao Volsteadov zakon (po njegovom promotoru, kongresmenu Andrew Volsteadu). Na kraju tog procesa - stupio je na snagu 29. januara 1920.[2] Do januara 1920. prohibicija je već bila na snazi u 33 država koje pokrivaju 63 % ukupnog stanovništva.[2]
Podrška federalnih vlasti prohibiciji znatno je varirala tokom 1920-ih. pa se ilegalna proizvodnja i prodaja alkoholnih pića nastavila po Americi u velikim količinama. Generalno uzevši prohibicija je uspješno provođena u sredinama gdje je stanovništvo bilo za nju, a i po selima i malim gradićima ali u velikim gradovima u kojima se stanovništvo nije bilo za nju, njeno provođenje bilo je puno lošije.[2]
Prohibicija je teško pala radnicima jer su cijene pića radikalno narasle, dok su pripadnici srednje i više klase još to nekako i mogli podnjeti.[2]
Prohibicija je dovela do novog tipa kriminala velikih švercera alkoholom - bootleggera, od kojih je Al Capone bio najveći, pretpostavlja se da je godišnje zarađivao 60 milijuna tadašnjih dolara. Između švercerskih bandi izbijali su pravi mali ratovi sa puno žrtava, poznat je događaj na Valentinovo u Chicagu 1929., kad je Caponeova banda ubila sedam članova rivalske bande Bugsa Morana.[2]
Tokom 1920-ih se i sam Umjerenjački pokret promijenio, jer su liderske pozicije zauzeli umjereniji ljudi umjesto fundamentalista i provincijalaca, a oni su imali daleko manje averzija prema urbanom stanovništvu.[2]
Glavni zagovornici prohibicije vremenom su se razočarali njenim rezultatima, jer se povećala ilegalna proizvodnja i prodaja po tajnim točionicama, koju represivne policijske metode nisu uspjele zaustaviti, već su kao nuspojavu dovele do smanjenja slobode pojedinca. Američki demokrati usvojili su 1932. izbornu platformu kojom se poziva na ukidanje prohibicije. Pobjeda Demokrata na predsjedničkim izborima 1932. bila je posmrtno zvono 18 amandmana.[2]
Američki kongres je u februaru 1933. usvojio rezoluciju kojom se predlaže 21 amandman na ustav, njime se ukidao 18 amandman. Utah je 5. decembra 1933. postao 36 država koja je ratificirala 21 amandman i time je profibicija ukinuta.[2]
I nakon ukidanja nekoliko država nastavilo je provoditi prohibiciju na svom teritoriju, ali su je nakon 1966 sve ukinule. Generalno gledano danas se kontrola prodaje alkoholnih pića u Sjedinjenim Američkim Državama pokušava sve više spustiti na razinu lokalnih vlasti.[2]
Prohibicija i izbori uredi
U brojnim zemljama Latinske Amerike, na Filipinima, u Turskoj i u nekoliko američkih saveznih država, zabranjena je prodaja (ali ne i konzumacija) alkoholnih pića u vrijeme izbora.
