Proboj četnika i Nijemaca iz Crne Gore

Proboj četnika i Vermahta iz Crne Gore predstavlja operaciju proboja nemačkog 21. armijskog korpusa, uz pomoć Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa, iz partizanskog okruženja u Crnoj Gori.

Proboj XXI korpusa iz okruženja
Segment Drugog svetskog rata
Datum oktobar-decembar 1944.
Lokacija Crna Gora i Sandžak
Ishod Pobeda nemačkog Vermahta
Sukobljene strane
Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije
Komanda Sredozemlja
Nemački Vermaht Crnogorski dobrovoljački korpus
Angažirane jedinice
Drugi udarni korpus NOVJ 21. brdski korpus
91. armijski korpus
Snage
oko 12.000 boraca tokom novembra (5-6.000 na odbrani pravca Podgorica - Kolašin - Mojkovac[1]) 69.000 boraca 16. novembra[2]

Nemački 21. korpus posedao je Albaniju i Crnu Goru. Tokom septembra i oktobra 1944. snage NOVJ zauzele su Gacko, Berane, Nikšić, Kolašin, Mojkovac, Bijelo Polje, Prijepolje, Pljevlja, Trebinje, Bileću i Grahovo, odsekavši na taj način 21. korpus od delova Druge oklopne armije na severu i istoku. Tokom proboja glavnine Armijske grupe E od Skoplja do Novog Pazara, 21. korpus izgubio je neposredan kontakt i sa ovim snagama, čime se našao u potpunoj izolaciji.

14. oktobra 21. korpus otpočeo je napad od Danilovgrada prema Nikšiću, sa ciljem spajanja sa delovima 5. SS korpusa u okolini Mostara. Međutim, delovi Primorske operativne grupe NOVJ odbili su sve pokušaje prodora prema Nikšiću, nanevši Nemcima ozbiljne gubitke. Pored toga, Primorska operativna grupa uspela je da na južnom krilu u oštrim borbama potisne delove 21. korpusa i CDK, i oslobodi Cetinje i Boku Kotorsku do 22. novembra. Usled toga je komandant Armijske grupe E 23. novembra naredio 21. korpusu da odustane od proboja prema Nikšiću i Mostaru, i da se orijentiše na proboj od Podgorice preko Kolašina prema Prijepolju. U cilju omogućavanja ovog proboja, iz pravca Prijepolja upućen je 91. korpus u napad u susret 21. korpusu.

Nakon dugotrajnih teških borbi i obostranih ozbiljnih gubitaka, napadni klinovi 21. i 91. korpusa sastali su se 18. decembra 1944. između Kolašina i Mojkovca, čime je 21. armijski korpus probio blokadu. Drugi korpus vršio je bočne napade na nemačke kolone u izvlačenju. Potiskujući nemačke zaštitnice, delovi Drugog udarnog korpusa NOVJ oslobodili su Podgoricu 19. decembra, Kolašin 29. decembra, i Bijelo Polje 3. januara 1945.

Pod taktičkom komandom Drugog korpusa NOVJ tokom ovih borbi borio se jedan britanski artiljerijski divizion koji je upućen kao pojačanje. Saveznička avijacija blisko je sadejstvovala u borbama, napadajući nemačke i CDK kolone u pokretu i objekte na putu. Pod komandom 21. nemačkog korpusa borila se CDK, koju su Nemci procenili na oko 10.000 ljudi.[3]

Pozadina uredi

Angažovane snage uredi

 
Tenkovske jedinice II udarnog korpusa na ulazu u Nikšić 1944.

Crna Gora: na mostobranu na zapadnoj obali Lima, 1000 četnika upotrebljeno u borbi protiv komunista.[4]

– Njemački izvještaj od 3. novembra 1944.
 
Uništeni neprijateljski kamioni u Morači, kod Podgorice.
 
Uništena motorizovana kolona 21. oklopnog korupsa prilikom proboja iz okruženja u Crnoj Gori.

Vermaht

NOVJ

Pokušaj proboja prema zapadu uredi

U borbama sredinom septembra nemačko-četničke snage su potučene i proterane iz Nikšića, u zoni odgovornosti 21. korpusa. Početkom oktobra oslobođeno je Trebinje u zoni odgovornosti 5. SS korpusa, a zatim i Bileća i Grahovo na granici dvaju korpusa. Time su snage ove dve grupacije izolovane jedna od druge. 21. korpus vršio je bezuspešne lokalne protivnapade. 16. oktobra 1944. komanda Armijske gupe E naredila je 21. korpusu da vlastitim snagama otvori i drži otvorenim puteve prema Mostaru. Štabu korpusa skrenuta je pažnja da je taj put, koji je dobio kodni naziv"plavi put"[5] od odlučujućeg značaja za 21. korpus, i od potencijalnog velikog značaja za druge delove Armijske grupe E.

Put Skadar - Podgorica - Nikšić treba držati otvorenim. K-da 21. brd. AK treba da ima na umu da će u toku daljih pokreta u cilju povlačenja put Podgorica - Nikšić - Trebinje - Mostar, kao put maršovanja, biti od odlučujućeg značanja za sve snage XXI brd. AK, a osim toga i za snage koje se povlače iz južne Grčke. Naročiti značaj treba dati obezbeđenju ovog puta od obale z. od Skadra i kod Kotora.[6]

Generalmajor Erih Šmit-Rihberg (nem. Erich Schmidt-Richberg), načelnik štaba Armijske grupe E, zabeležio je da je 181. divizija trebalo da bude nosilac napada prema zapadu, u cilju otvaranja "plavog puta" od Skadra preko Podgorice do Mostara. Sredinom novembra naređenje je ponovljeno:

Sredinom novembra 181. divizija pokrenula je napad, koji je grupu Podgorica trebalo da odvede prema Nikšiću, a grupu Kotor prema Trebinju.[7]

Borbe na nikšićkom pravcu uredi

Borbe na pravcu Kotor - Trebinje uredi

Proboj na sever uredi

Nemački komandant Jugoistoka 12. decembra 1944. zapisuje da su partizani efikasno uspeli da spreče proboj nemačkih divizija ka severu, gde su bile hitno potrebne:

21. armijski korpus još nije izašao preko Mateševa, a čela napadnih kolona 22. pešad. divizije još se nalaze kod Mojkovca na Tari, gde je srušen prelaz. Mali međuprostor između 21. i 91. armijskog korpusa ne može još da se probije. Ukupno su još uvek 4 divizije (181, 297, 22. i 41) vezane u Crnoj Gori a, međutim, na severu su hitno potrebne snage.[8]

– Izveštaj nemačkog komandanta Jugoistoka 12. decembra 1944.
 
Pavle Đurišić je sa svojim četnicima napustio Crnu Goru zajedno sa Nijemcima.

Nakon nedelju dana nemačke prethodnice sa četnicima su uspele da stignu u Sjerogošte kod Kolašina:

Prema izvještaju 22. pješadijske divizije, 300 četnika je došlo u Sjerogoste sa prethodnicom 21. brdskog korpusa. Prema navodima četničkog komandanta, sa 21. brdskim korpusom se nalazi još 3-4.000 četnika. 21. brdski korpus je naredio 22. pješadijskoj diviziji da usmjeri glavninu četnika preko Šahovića u okolinu Pljevalja, a dio na istočnu obalu Lima prema Pranjanima.[9]

– Iz ratnog dnevnika 91. armijskog korpusa za 19. decembar 1944.

Četnici Pavla Đurišića odvojili su se od nemačke glavnine u oblasti Prijepolja, i nastavili preko Sandžaka za istočnu Bosnu, zapadno od nemačkih snaga.

5-7.000 četnika, koji sa 21. brdskim korpusom dolazi sa juga, ne pristaju na naređenje korpusa da se marširaju pravcem prema Šahovići-Pljevlja, već žele da nastave „Svjetlozelenom“, odn. „Plavom“ rutom. Obje divizije su dobile uputstvo da po svaku cijenu spriječe ometanje vlastitih pokreta od strane četnika.[10]

– Iz ratnog dnevnika 91. armijskog korpusa za 23. decembar 1944.

Proboj Nemaca kroz jugoslovensku teritoriju je bio posebno otežan činjenicom da se partizani ponekad kamufliraju u njemačke uniforme i dozivaju straže na njemačkom jeziku.[11]

U izvještaju obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa Wehrmachta data je ocjena držanja četnika:

Stavovi pojedinih nacionalnih četničkih skupina su nejasni i kolebljivi. Nacionalni četnici, koje su Titove bande zarobile, obično se odmah u redovima Titovih ljudi iznova koriste protiv njemačkih trupa. Oprez i suzdržanost, ali i političko razumijevanje su na mjestu.[12][13]

Savremena tumačenja uredi

U delima nekih savremenih autora, povlačenje četnika sa Nemcima se prikazuje kao veliko stradanje naroda. Saradnja sa Nemcima se, po pravilu ne pominje, a navode se znatno veće cifre izbeglih nego u izvornim dokumentima. Miro Miketić piše o preko "preko 30.000 ljudi, uključujući žene, decu i starce, koji su se sa jedinica Jugoslovenske vojske u otadžbini, pod komandom vojvode Pavla Đurišića, šest meseci povlačili iz Crne Gore, preko Nezavisne države Hrvatske, do Slovenije." On navodi da je tokom Bosanske golgote, "stradala intelektualna, duhovna i svaka druga elita Crne Gore".[14]

Povezano uredi

Reference uredi

  1. Radovan Vukanović: DRUGI UDARNI KORPUS, Glava V - DRUGI UDARNI KORPUS U ZAVRŠNIM OPERACIJAMA ZA OSLOBOĐENjE CRNE GORE, SANDžAKA I HERCEGOVINE, strana 327
  2. 2,0 2,1 Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine, Zbornik NOR-a, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, dokument 174
  3. Pregled brojnog stanja jedinica potčinjenih grupi armija »E« na dan 16. 11. 1944. godine[mrtav link], Zbornik NOR-a, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4[mrtav link], dokument 174
  4. NARA, T311, Roll 194, frame no. 000805: Večernji izvještaj obavještajnog odjeljenja (3. novembar 1944.).
  5. Ratni dnevnik grupi armija »E« od 1.10. do 31. 12. 1944. godine, 5. novembar - Zbornik NOR-a, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4[mrtav link], prilog 2
  6. Naređenje komande grupe armija »E« od 16. oktobra 1944. komandi 21. brdskog armijskog korpusa, Zbornik NOR-a, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 4, dokument 155
  7. Erich Schmidt-Richberg: DER ENDKAMPF AUF DEM BALKAN, XIV- Der deutsche Rückzug aus Albanien und Montenegro, strana 71 (nem. Mitte November trat die 181. Div. zum Angriff an, der die Gruppe Podgorica über Nikšić, die Gruppe Kotor über Grab nach Trebinje führen sollte.)
  8. Ia, Kriegstagebuch Nr. 3 OB Sudost - 12. decembar 1944.
  9. NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000311: Izvod iz ratnog dnevnika operativnog odjeljenja 91. armijskog korpusa za 19. decembar 1944.
  10. NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000317: Izvod iz ratnog dnevnika operativnog odjeljenja 91. armijskog korpusa za 23. decembar 1944.
  11. NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000608: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa o situaciji kod neprijatelja (29. novembar 1944.).
  12. NARA, T314, Roll 1630, frame no. 000609: Izvještaj obavještajnog odjeljenja 91. armijskog korpusa o situaciji kod neprijatelja (29. novembar 1944.).
  13. Mikrofilm T-314, rolna 1630, snimak 609. (njem. "Die Haltung die einzelner nationaler Cetnikgruppen ist unklar und schwankend. Nationale Cetniks, die in Gefangenschaft von Titobanden fielen, werden meist sofort wieder in den Reihen den Titoleuten gegen deutsche Truppen eingesezt. Vorsicht und Zurückhaltung, aber auch Politisches Verständnis ist am Plätze.")
  14. "Kroz pakao i natrag" - saga o stradanju 1941-1945

Literatura uredi